26.02.2019.

Enteralna prehrana u pedijatriji kada nam je potrebna?

Za pravilan rast i razvoj djeteta nužna je prikladna prehrana koja podrazumijeva uravnotežen unos proteina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala. Ako dijete, zbog bolesti ili nekih drugih smetnja, prehranom ne unosi redovito sve spomenute nutrijente, a samim time ni dovoljnu količinu energije, nameće se potreba za uvođenjem nutritivne potpore u obliku enteralne prehrane.

Pomoć u bolnici i kod kuće

Enteralna potpora najčešće se propisuje djeci s neuromišićnim i psihomotornim poremećajima, s kroničnim bolestima probavnog sustava, pri malignim bolestima te kod poremećaja metabolizma. Kao suportivna terapija enteralna prehrana poželjna je i u izvanbolničkim uvjetima, osobito kod djece koja jedan dio nutritivnih potreba zadovoljavaju oralnim unosom hrane, a drugi dio primjenom enteralnih pripravaka.

Brojni razlozi za upotrebu enteralne prehrane

Indikacije za suportivnu ili stalnu enteralnu prehranu kod djece brojne su, a ovdje ćemo spomenuti najčešće:

  • smanjeni unos energije – u djece s anoreksijom i bulimijom koja zbog psihičkih poremećaja, depresije, povraćanja i smanjenog apetita ne unose dovoljne količine energije, kod djece s cerebralnom paralizom koja imaju otežanu funkciju gutanja te djece s različitim tjelesnim teškoćama zbog kojih se ne mogu samostalno hraniti
  • povećana potreba za energijom – kad uobičajeni energetski unos nije dovoljan (pri malignim bolestima tijekom i nakon kemoterapije, kod kroničnih bolesti, sepse, opeklina)
  • povećani gubici energije – kod kroničnih proljeva, upale ili oštećenja sluznice crijeva.

Prednosti primjene enteralne prehrane kod djece

Enteralna prehrana omogućuje unos potrebnih nutrijenata u organizam, a ovisi o osnovnoj bolesti, dobi djeteta, funkcionalnom stanju probavnog sustava, mogućnosti unosa hrane na usta te o prehrambenim navikama djeteta. Načini provođenja enteralne prehrane kod djece ne razlikuju se znatno od onih u odraslih. Enteralni pripravci, kao hrana za posebne medicinske potrebe, dostupni su u tekućem ili praškastom obliku, a u djetetovu prehranu uvode se postupno u određenoj dozi, kao jedina hrana ili kao djelomična nutritivna potpora.

Vrste pripravaka i njihova primjena

Prema kemijskom sastavu, dijele se na:

  • polimerne pripravke koji su nutritivno potpuni: sadržavaju dušik u obliku cjelovitih proteina, ugljikohidrate u obliku polimera glukoze, a lipide kao dugolančane trigliceride (LCT) te srednjolančane trigliceride (MCT). Imaju nisku osmolarnost (oko 300 mOsmol/L), prihvatljiva su okusa pa se mogu uzimati i na usta. Većina polimernih pripravaka ima 1 kcal/mL, koncentraciju dušika 5 – 7 g/1000 mL te ne sadržava gluten i laktozu
  • oligomerne ili semielementarne pripravke koji sadržavaju hidrolizirane proteine, ugljikohidrate u obliku jednostavnih šećera (polimera glukoze ili škroba) te masti u obliku dugolančanih triglicerida (LCT) ili kombinacije dugolančanih i srednjolančanih triglicerida (LCT i MCT). Prikladni su za pacijente s različitim alergijama na hranu, upalnim bolestima crijeva, sa sindromom kratkog crijeva, kao i općenito pri smanjenoj mogućnosti apsorpcije te probave hrane
  • monomerne ili elementarne pripravke koji sadržavaju aminokiseline, monosaharide i disaharide, minimalne količine masti (MCT i esencijalne masne kiseline) te neznatne količine natrija i kalija. Ove vrste pripravaka mogu imati lošija organoleptička svojstva (zbog slobodnih aminokiselina), a učestala je nuspojava proljev kao posljedica hiperosmolarnosti (500 – 900 mOsmol/L). Pogodni su za primjenu u djece s teškim i/ili višestrukim alergijama na hranu i pri stanjima u kojima se preporučuje hrana na bazi aminokiselina.

Zaključak

Svi enteralni pripravci dostupni su za peroralnu primjenu s pomoću sonde ili stome. Kod djece koja enteralni pripravak ne mogu uzimati na usta postavlja se nazogastrična/nazojejunalna sonda ili stoma, a izbor ovisi o dugotrajnosti enteralnog hranjenja koje može biti kontinuirano (tijekom cijelog dana) ili povremeno u obliku obroka/bolusa. Enteralna se prehrana u hranjenju djece može primijeniti i u bolnici i kod kuće, a poslužuje se kao jedina hrana ili kao potpora zdravoj prehrani u djece kojoj je enteralna prehrana naznačena.

Literatura

  1. Kolaček S, Hojsak I, Niseteo T. Prehrana u općoj i kliničkoj pedijatriji. Zagreb: Medicinska naklada; 2017.
  2. Peršić M. Enteralna prehrana u djece. Rijeka: Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet (Katedra za pedijatriju); 2003.
  3. Yi DY. Enteral Nutrition in Pediatric Patients. Pediatr Gastroenterol Hepatol Nutr 2018;21(1):12–9.
  4. Braegger C, Decsi T, Dias JA, Hartman C, Kolacek S, Koletzko B i sur.; ESPGHAN Committee on Nutrition. Practical Approach to Paediatric Enteral Nutrition: A Comment by the ESPGHAN Committee on Nutrition. J Pediatr Gastroenterol Nutr 2010;51(1):110–22.
  5. Krznarić Ž, Kolaček S, Vranešić Bender D i sur. Hrvatske smjernice za primjenu enteralne prehrane u Crohnovoj bolesti. Liječ Vjesn 2010;132:1–7.

 

Sljedeće pročitajte

Omega masne kiseline i djeca – uloga EPA-masne kiseline u pedijatriji >>