Jednjak je šuplja mišićna cijev koja je odgovorna za premješanje hrane iz grla u želudac. Karcinom jednjaka može nastati kada se maligni tumor formira u sluznici jednjaka.
Dva najčešća oblika karcinoma jednjaka su karcinom skvamoznih stanica jednjaka i adenokarcinom jednjaka. Karcinom skvamoznih stanica nastaje u tankim pločastim stanicama koje oblažu unutrašnjost jednjaka, a najčešće se javlja u gornje dvije trećine jednjaka. Adenokarcinom se najčešće javlja u donjem dijelu jednjaka, blizu želuca, u stanicama žljezdanog tkiva.
Prevalencija
Incidencija karcinoma jednjaka u Europskoj uniji je oko 4.5:100 000 godišnje. Prema Biltenu br 45 Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Republici Hrvatskoj je 2020. godine zabilježeno 197 novooboljelih od malignih bolesti jednjaka, od čega je oboljelih muškaraca bilo 162, a žena 35. Dok incidencija karcinoma pločastih stanica stagnira, incidencija adenokarcinoma se brzo povećava u zapadnim zemljama i sada čini više od polovine slučajeva karcinoma jednjaka.
Čimbenici rizika
Glavni rizični čimbenici za nastanak karcinoma pločastih stanica u zapadnim zemljama su pušenje i prekomjerna konzumacija alkohola, dok se adenokarcinomi predominantno javljaju kod osoba s gastroezofagealnim refluksom i kod pretilih osoba. Pojavnost karcinoma jednjaka češća je kod muškaraca nego kod žena i kod pripadnika bijele rase te se karcinom jednjaka najčešće javlja kod osoba starijih od 60 godina. Dijagnoza Barettovog jednjaka također predstavlja čimbenik rizika za razvoj adenokarcinoma jednjaka. Radi se o stanju kod kojeg dolazi do promjene na stanicama jednjaka zbog izloženosti želučanoj kiselini uslijed refluksa.
Utjecaj infekcije Helicobacter pylori
Helicobacter pylori poznati je čimbenik rizika za razvoj karcinoma želuca, no utjecaj na rizik od razvoja karcinoma jednjaka još nije sasvim razjašnjen. Određena su istraživanja pokazala da je infekcija bakterijom H. pylori obrnuto povezana s rizikom od razvoja karcinoma jednjaka, no ovo se pitanje i dalje smatra kontroverznim. Sistematska analiza i meta-analiza objavljena 2019. godine zaključila je da u općoj populaciji nije pronađena značajnija veza između infekcije bakterijom H. Pylori i rizika od razvoja karcinoma skvamoznih stanica jednjaka, no u zemljama Bliskog istoka zabilježen je zaštitni učinak infekcije ovom bakterijom. Također, određeni dokazi ukazuju da H. pylori može smanjiti rizik od razvoja adenokarcinoma jednjaka, no moguće da je ovaj zaštitni učinak precijenjen.
Utjecaj prehrane
Istraživanja su pokazala da rizik od razvoja karcinoma jednjaka može smanjiti unos omega-3 masnih kiselina, višestruko nezasićenih masnih kiselina, prehrambenih vlakana, kao i unos voća i povrća bogatog vitaminom C, beta-karotenom i vitaminom E. Unos voća i povrća i ribe koja nije pripremljena prženjem smanjuje rizik od razvoja Barettovog jednjaka. S druge strane, zapadnjačka prehrana koja podrazumijeva visok unos pržene hrane i mesa povećava rizik od razvoja karcinoma jednjaka.
Simptomi i dijagnoza
Često su početni znakovi upozorenja koji ukazuju na karcinom jednjaka blagi, nespecifični i lako ih se previdi. Prvi simptom obično je bolno i otežano gutanje (disfagija), a javljaju se i nagli gubitak tjelesne mase, bol u prsištu, promuklost i kašalj, probavne smetnje, žgaravica i pojava kvržice u predjelu prsišta.
Dijagnostički postupak obično kreće rendgenskim snimanjem uz pomoć otopine barija, bezopasne tekućine koja se proguta i obloži unutarnju stijenku jednjaka prije snimanja kako bi se poboljšala jasnoća dobivenih slika. Mogu se koristiti i drugi testovi poput magnetske rezonance (MRI) i kompjutorizirane tomografije (CT) i pozitronske emisijske tomografije (PET). Dijagnostički postupak uključuje i ezofagoskopiju odnosno pregled savitljivim endoskopom odnosno uz pomoć fleksibilne cijevi koja ima pričvršćenu kameru koja daje slike visoke rezolucije i koje se prikazuju na vanjskom monitoru što omogućuje liječniku detaljan pregled unutrašnjosti jednjaka. Liječnik tijekom ezofagoskopije uzima i uzorak tkiva jednjaka kako bi se taj uzorak pregledao pod mikroskopom. Tijekom dijagnostičkog postupka uzima se i uzorak krvi kako bi se dobio uvid u kompletnu krvnu sliku (KKS). Kompletna krvna slika može primjerice otkriti anemiju koja može ukazivati na krvarenje tumora, dok test jetrenih enzima može provjeriti funkciju jetre koja može biti pogođena metastazama.
Liječenje
Liječenje se provodi kirurškim metodama, a resekcija je moguća u manje od 40% oboljelih. Provodi se ezofagektomija odnosno uklanjanje dijela ili kompletnog jednjaka nakon čega se formira novi prolaz za hranu iz dijela želuca ili debelog crijeva. Tijekom oporavka, privremeno se koristi sonda za hranjenje kako bi se hrana dopremila izravno u želudac, sve dok se ne uspostavi normalna funkcija gutanja. Sonda može biti postavljena u želudac ili početak tankog crijeva. U liječenju se koriste i radijacija i kemoterapija ovisno o proširenosti bolesti.
Literatura:
- Fang-Liang Huang, Sheng-Jie Yu. Esophageal cancer: Risk factors, genetic association, and treatment, Asian Journal of Surgery, Volume 41, Issue 3, 2018, Pages 210-215.
- Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Registar za rak: Incidencija raka u Hrvatskoj, 2020. Bilten 37, Zagreb, 2022.
- Amerl Šakić, V. i Balint, I. (2015). Tumori jednjaka u praksi liječnika obiteljske medicine. Acta medica Croatica, 69 (4), 401-404.
- Gao H, Li L, Zhang C, Tu J, Geng X, Wang J, Zhou X, Jing J, Pan W. Systematic Review with Meta-analysis: Association of Helicobacter pylori Infection with Esophageal Cancer. Gastroenterol Res Pract. 2019 Dec 1;2019:1953497. doi: 10.1155/2019/1953497. PMID: 31871444; PMCID: PMC6913313.