Karcinom štitnjače (TC) najčešći je oblik karcinoma koji zahvaća endokrini sustav, a čini 3,4% svih karcinoma koji se dijagnosticiraju godišnje širom svijeta.1 U Republici Hrvatskoj je u proteklih 20 godina došlo do značajnog porasta broja novooboljelih od karcinoma štitnjače. Naime, prosječni porast dobno-standardizirane stope smrtnosti u muškaraca je iznosio 5,8 %, a u žena 5,5 %.2
Ova se bolest može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, a primarno se javlja u mladih i odraslih srednje dobi te rijetko u djece. 2,3 Kao i kod karcinoma općenito, etiologija karcinoma štitnjače u većini slučajeva je nepoznata. Potrebno je razlikovati čimbenike-pokretače nastanka karcinoma štitnjače od čimbenika koji potiču njegov daljnji rast. Jedini sigurno dokazani čimbenik nastanka karcinoma štitnjače je ionizirajuće zračenje bilo kojeg uzroka. Premda zračenje može oštetiti stanice na nekoliko načina, glavni pokretač razvoja karcinoma štitnjače je oštećenje DNK.4 Također, rizični čimbenici za karcinom štitnjače uključuju obiteljsku anamnezu karcinoma štitnjače, niski sadržaj joda u prehrani, neke rijetke nasljedne sindrome i ženski spol.2
Različiti oblici karcinoma štitnjače
Štitna žlijezda sastavljena je od folikularnih stanica koje sintetiziraju hormon štitnjače i parafolikularnih stanica (ili "C stanica") koje luče kalcitonin. Ovisno o vrsti stanica iz koje tumor nastaje, razlikuju se i oblici ovoga karcinoma.1
Velika raznolikost karcinoma štitnjače predstavlja jedan od najizraženijih primjera varijabilnosti karcinoma među svim malignim bolestima.1 Postoje četiri glavna histološka podtipa karcinoma štitnjače: papilarni karcinom štitnjače (PTC), folikularni karcinom štitnjače (FTC), medularni karcinom štitnjače (MTC) i anaplastični karcinom štitnjače (ATC).5
PTC i FTC potječu iz folikularne stanice štitnjače i često se zajedno nazivaju diferenciranim karcinomom štitnjače (DTC). ATC je slabo ili potpuno nediferencirani karcinom koji također nastaje iz folikularne stanice štitnjače. Za razliku od prethodno spomenutih MTC potječe iz parafolikularnih C stanica.5
Otprilike 85% pacijenata koji boluju od karcinoma štitnjače imaju diferencirani oblik karcinoma te imaju se izvrsnu prognozu nakon liječenja. Između 10 i 15% tumora mutira u agresivnije oblike karcinoma štitnjače. Posljedično, takvi tumori zahtijevaju i ozbiljniju kiruršku intervenciju i adjuvantnu terapiju.6
Koji se simptomi javljaju i kako se karcinom dijagnosticira?
Karcinom štitnjače obično se dijagnosticira nakon što su otkriveni čvorići unutar štitne žlijezde prilikom rutinskog snimanja ultrazvukom. Većina takvih bolesnika nema simptoma u vrijeme početne dijagnoze. Međutim, ako se simptomi pojave, oni su obično uzrokovani zahvaćenosti okolnih struktura primarnim tumorom ili metastatskim napredovanjem tumora u bočni vratni limfni čvor.6
Mali je broj bolesnika s lokalno uznapredovalim karcinomom štitnjače, najčešće su to bolesnici sa slabo diferenciranim karcinomom ili anaplastičnim karcinomom štitnjače. Kod ovih se pacijenata simptomi mogu manifestirati pojavom strane mase u vratu, osjećajem pritiska u vratu ili osjećajem gušenja. Povremeno dolazi i do pojave promuklosti izazvane paralizom glasnica. U drugih pak bolesnika jedini simptom je pojava kvržice u vratu koju čini metastatski limfni čvor.6
Postoji niz testova za dijagnosticiranje i procjenu primarnog tumora. Međutim, testovi koji su najrelevantniji za donošenje zaključaka u ovoj bolesti su ultrazvuk štitne žlijezde i biopsija tkiva štitne žlijezde. 6
Liječenje karcinoma štitnjače
Ovisno o vrsti karcinoma štitnjače razlikuju se i metode liječenja. Mali lokalizirani tumori odstranjuju se kirurškim zahvatom. Kako bi se smanjila mogućnost ponovnog rasta karcinoma, propisuje se i terapija hormonima štitnjače kojima se potiskuje izlučivanje tiroidnog hormona iz hipofize (TSH). Velike i jako raširene tumore liječi se potpunim odstranjivanjem štitnjače, te zračenjem radioaktivnim jodom.7
Literatura
1. Chmielik E., Rusinek D., Oczko-Wojciechowska M., Jarzab M., Krajewska J., Czarniecka A., & Jarzab B. (2018) Heterogeneity of Thyroid Cancer. Pathobiology. 85(1-2), 117–129.
2. HZJZ (2017) <https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-prevencija-nezaraznih-bolesti/epidemiologija-raka-stitnjace/ >. Pristupljeno 18. travnja 2020.
3. De Lellis RA, LLoyd RV, Heitz PU, Eng C, ur. (2004) World Health Organization Classification of Tumours . Pathology and Genetics of Tumours of Endocrine Organs. Lyon, France: IARC Press;
4. Bonefačić B., Smokvina A., Jukić T. Kusić, Z. (2007) Čimbenici rizika raka štitnjače. Acta Clin. Croat. 46 (3-Supplement 2), 16-18.
5. Lebastchi A. H., Callender G. G. (2014) Thyroid cancer. Curr. Probl. Cancer. 38(2), 48–74.
6. Shah J. P., (2015) Thyroid Carcinoma: Epidemiology, Histology, and Diagnosis. Clin. Adv. Hematol. Oncol. 13(4), 3–6.
7. Perri F., Giordano A., Pisconti S., Ionna F., Chiofalo M. G., Longo F., Leopardo D., Della S. Vittoria Scarpati G., Pezzullo L. (2018) Thyroid cancer management. Anti-Cancer Drug. 29(6), 483–490.
Ako želite, možete prijeći na sljedeću kategoriju članaka ili pomoću kalkulatora provjeriti jeste li u riziku od pothranjenosti.