Glavni izbornik

23.02.2021.

Prehrambene preporuke za oboljele od karcinoma jednjaka

Karcinom jednjaka spada u vrste karcinoma s najvećim rizikom za gubitak tjelesne mase i pothranjenost. Pothranjenost se definira kao stanje koje proizlazi iz nedostatnog unosa nutrijenata ili iskorištavanja nutrijenata iz konzumirane hrane, a koje dovodi do smanjena mišićne mase i ukupne mase tjelesnih stanica što dovodi do smanjene tjelesne i mentalne funkcije bolesnika te narušenog kliničkog ishoda.

U onkoloških bolesnika pothranjenost je posljedica tumorske kaheksije, koja se može definirati kao kompleksan metabolički sindrom pri kojoj intervencije u modifikaciji prehrane nisu samostalno učinkovite, već moraju biti praćene i drugim farmakološkim intervencijama, osobito u stadiju uznapredovale tumorske kaheksije.  

Prije postavljanja dijagnoze, 80% svih bolesnika s karcinomom jednjaka ima preko 10% -15% nenamjernog gubitka tjelesne mase. S jedne strane, to može biti uzrokovano smanjenim unosom hrane kao rezultata disfagije i/ili mehaničke opstrukcije koju stvara sam tumor, stanja koja se javljaju kod većine pacijenata s karcinomom jednjaka. S druge strane, povećana potrošnja energije uzrokovana je sustavnom upalom izazvanom tumorom zbog koje dolazi do povećanog gubitka tjelesne mase.

Budući da je nutritivni status usko povezan s ishodom liječenja, ne treba zaboraviti na taj segment multidisciplinarnog liječenja karcinoma jednjaka. Prvi korak u nutritivnoj podršci trebalo bi biti savjetovanje o prehrani i personalizacija savjeta za obogaćivanje prehrane energijom i proteinima. Također, potrebno provesti savjetovanje o suočavanju s tipičnim simptomima ovog karcinoma kao što su disfagija, mukozitis i kaheksija.1

Prehrana kod simptoma disfagije

Pojam disfagija odnosi se na otežano gutanje koje nastaje zbog smetnja pri prolasku hrane ili tekućine od usta (ždrijela) do želuca.2,3 Simptomi disfagije jesu otežano započinjanje akta gutanja, regurgitacija (vraćanje hrane) te aspiracija u dušnik s posljedičnim kašljem i gušenjem. Dugotrajna disfagija može uzrokovati gubitak tjelesne mase.

Jednostavni načini kako prilagoditi prehranu bolesnika s disfagijom:

  • Modificirajte teksturu hrane
  • Prehranu prilagodite svakom bolesniku individualno.
  • Hranu, prema potrebi, razrijedite ili zgusnite, a zalogaji mogu biti veći ili manji.
  • Omogućite lijepu i ukusno serviranu hranu te ugodne uvjete okruženja.
  • Predvidite 30 minuta odmora prije hranjenja i dopustite odmor između zalogaja. Ne požurujte bolesnika.
  • Posjednite bolesnika uspravno, s glavom položenom tako da se olakša prolazak hrane, usmjerite pozornost na ispravno disanje. Posjednite bolesnika u za njega najudobniji položaj.
  • Postavite nadohvat ruke sve što je potrebno tijekom hranjenja.
  • Uvijek pričekajte da bolesnik proguta do kraja prije nego što stavi sljedeći zalogaj u usta.
  • Nakon obroka ostavite bolesnika u povišenom položaju barem 1 sat.
  • Pri kašlju i iskašljavanju stavite ubrus ispred usta.
  • Pripremite aspirator i držite ga u pripravnosti.
  • Dajte bolesniku dovoljno vremena za žvakanje i gutanje.
  • Namjestite bolesniku hranu na jezik, provjerite guta li hranu ili ju zadržava u ustima.
  • Nudite dosta tekućine i dajte hranu u više manjih obroka tijekom dana.
  • Svakodnevno važite bolesnika i izvijestite o gubitku težine.
  • Prijavite eventualno pogoršanje simptoma kako bi liječnici pravovremeno procijenili je li potrebno u potpunosti preći na hranjenje putem nazogastrične sonde ili PEG-a (perkutane endoskopske gastrostome).2

 

Prehrana kod simptoma mukozitisa

Oralni je mukozitis upala sluznice usne šupljine koja se obično manifestira kao atrofija, oticanje, eritem i ulceracija, a vjerojatno je najčešća komplikacija liječenja karcinoma, posebno kemoterapije i zračenja.

Simptomi mukozitisa uključuju bol, probleme s unosom hrane i povišen rizik od infekcije zbog otvorenih rana na sluznici. Takvo stanje može utjecati na učinkovitost terapije, što dovodi do neplaniranih prekida liječenja, a posljedično utječe na kontrolu tumora, preživljenje bolesnika i kvalitetu njegova života. Mučnina, bol, povraćanje, proljev, bolna ili suha usta mogu otežati redovito uzimanje hrane. Smanjenje unosa nutritivno i energijski bogate hrane dovodi do gubitka tjelesne mase, smanjenja mišićne mase i drugih komplikacija poput sniženja imuniteta i produljenja liječenja.

Zato je važno osigurati pravilan pristup prilikom pripreme hrane. Pri uzimanju obroka važno je češće jesti manje obroke, mekanu, kašastu ili zgnječenu te dobro kuhanu hranu bogatu energijom i proteinima (riba, meso, puding, kremaste juhe, sir, mlijeko, jogurti i sl.). Proizvod bogatih nutritivnih svojstava – prirodni med mogao bi biti ukusna, jednostavna i ekonomski prihvatljiva hrana za prevenciju i liječenje mukozitisa uzrokovanog kemoterapijom. Medna otopina (med otopljen u vodi) može se grgljati ili polagano piti 15 min prije zračenja i 15 min poslije njega ili 6 sati nakon radioterapije.3

 

Prehrana kod tumorske kaheksije

Pojam tumorske kaheksije opisuje se kao gubitak tjelesne mase kod onkoloških bolesnika koji se ne može nadoknaditi uobičajenom prehranom. Uz tumorsku kaheksiju često se veže termin anoreksija, odnosno smanjeni unos hrane (gladovanje) te se katkad rabi i naziv „tumorska anoreksija-kaheksija“. Brojni su uzroci gladovanja – od psiholoških, kao što su stres i strah od dijagnoze maligne bolesti, pa sve do posljedica specifičnog onkološkog liječenja. No i sama tumorska kaheksija slabljenjem organizma može utjecati na pojavu anoreksije.4

Budući da je tumorska kaheksija nepovratno stanje, odgovarajuća prehrana (koja ponajprije zadovoljava potrebe onkološkog bolesnika za energijom i proteinima) ima iznimnu ulogu u prevenciji tog sindroma. Također, primjena visoke doze omega-3 masne kiseline (EPA ili eikozapentaenska masna kiselina) putem posebno prilagođenih enteralnih pripravaka od posebne je koristi u ovih bolesnika.

Povećane potrebe za proteinima

Za razliku od ugljikohidrata i masti, koji se u organizmu skladište kao rezerva energije u obliku glikogena i triglicerida, proteini i aminokiseline ne mogu se pohraniti. Kako bi se održala ravnoteža dušika, tijekom duljeg vremena valja obratiti pozornost na njegov unos u obliku proteina, i to u količini od 1,2 do 1,5 g po kilogramu tjelesne mase. Unosom proteina mora se osigurati unos esencijalnih aminokiselina koje organizam ne može sintetizirati ili ih ne sintetizira dovoljno. 5

 

Prehrana na usta ili putem sonde

U situacijama uznapredovalog karcinoma jednjaka ponekad nije moguće hraniti bolesnika na usta te se tada koristi hranjenje enteralnom prehranom putem sonde. U situacijama kad se predviđa da će hranjenje putem sonde trajati do 4 tjedna, najčešće se koristi nazogastrična sonda (sonda koja se kroz nosnu šupljinu postavlja do želuca) ili nazojejunalna sonda, ako je potrebno pacijenta hraniti izravno u tanko crijevo. Ako se predviđa da će oralno – ezofagealni put hranjenja trebati zaobilaziti dulje vrijeme, preporučuje se postavljanje perkutane endoskopske gastrostome (PEG) tako da se napravi mali rez na trbušnom zidu te se postavlja mali otvor na koži za hranjenje izravno u želudac. Enteralna prehrana tada se bolesnicima može davati uz pomoć šprice (bolus) ili uz pomoć pumpe za enteralno hranjenje.

U svakom slučaju, nutritivnu podršku potrebno je prilagođavati stanju bolesnika i kliničkom tijeku bolesti i liječenja, a najbolje je kad je nutritivna terapija potpuno individualizirana.

 

Literatura

  1. Steenhagen E. Preoperative nutritional optimization of esophageal cancer patients. J Thorac Dis. 2019;11(Suppl 5):S645-S653. doi:10.21037/jtd.2018.11.33
  2. Jones B i sur. Normal and abnormal swallowing: imaging in diagnosis and therapy. 2. izd. New York: Springer-Verlag; 2003.
  3. Quinn B, Botti S, Kurstjens M, Margulies A, Orlando L, Potting C i sur.; EOCC. Europske smjernice dentalne medicine za oralnu skrb u bolesnika sa zloćudnim bolestima prema Europskoj ekspertnoj skupini za oralnu skrb u onkoloških bolesnika (EOCC). Verzija na hrvatskome. Dostupno na: http://www.eocc.co.uk/wp-content/uploads/2017/12/EOCC-Guidelines-Croatian-version.pdf.
  4. Von Haehling S, Anker SD. Prevalence, incidence and clinical impact of cachexia: facts and numbers – update 2014. J Cachexia Sarcopenia Muscle 2014;5(4):261–3.

 

 

Ako želite, možete prijeći na sljedeću kategoriju članaka ili pomoću kalkulatora provjeriti jeste li u riziku od pothranjenosti.