Antioksidansi kao dodaci prehrani u onkološkim bolestima

Korištenje antioksidansa u obliku dodataka prehrani vruća je tema u medicini posljednjih dvadesetak godina i za sada još uvijek nema jasnih odgovora i preporuka. Procjenjuje se kako 64 do 81% oboljelih od karcinoma koristi multivitaminsko mineralne dodatke prehrani nakon postavljene dijagnoze karcinoma. Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja čini se kako antioksidansi mogu smanjiti rizik od nastanka karcinoma „hvatanjem“ reaktivnih kisikovih spojeva odnosno slobodnih radikala koji imaju ulogu u nastanku i progresiji karcinoma. S druge strane, zabilježeno je kako antioksidansi mogu pomoći stanicama karcinoma i prekanceroznim stanicama u preživljavanju kada je već prisutna malignost. Također, u nekim je istraživanjima zabilježeno kako antioksidansi mogu doprinijeti nastanku karcinoma i ometati liječenje smanjujući učinkovitost onkološke terapije utječući na stopu preživljenja.  Valja napomenuti kako ima i brojnih oprečnih rezultata istraživanja koji pak ukazuju na blagotvorni učinak antioksidansa tijekom onkološkog liječenja. 

Dvije suprotnosti: antioksidansi i reaktivni kisikovi spojevi

Da bismo razumjeli zašto je situacija s antioksidansima i karcinomom toliko komplicirana moramo  prvo shvatiti što su slobodni radikali. Slobodni radikali su molekule koje u svojoj strukturi imaju nespareni elektron što ih čini nestabilnim i opasnim za život stanice. U normalnim uvjetima stanice održavaju ravnotežu između reaktivnih kisikovih spojeva i antioksidansa čija je glavna uloga njihova neutralizacija. Reaktivni kisikovi spojevi također imaju svoju ulogu u stanici, a radi se o imunosnom odgovoru domaćina, mehanizmu kojim se proizvodnjom ovih spojeva nastoje izbjeći bakterijske i virusne infekcije. Kod pojačane proizvodnje reaktivnih kisikovih spojeva dolazi do neravnoteže u redoks potencijalu stanice što zauzvrat rezultira promjenama u staničnoj molekularnoj signalizaciji i nastankom tumora. Naš organizam proizvodi slobodne radikale primjerice kao nusprodukt metaboličkih procesa ili oni u naš organizam mogu doći izvana primjerice udisanjem dima cigareta.

Uloga slobodnih radikala u tumorskim stanicama

Slododni radikali igraju dvostruku ulogu u metabolizmu tumorskih stanica. Stanice karcinoma proizvode slobodne radikale koji stimuliraju rast tumora, osiguravaju preživljavanje tumorskih stanica i izazivaju upalu što je poznati mehanizam nastanka karcinoma. Međutim, prisutnost makrofaga i neutrofila koji predstavljaju odgovor na upalu mogu utjecati na prekomjerno stvaranje reaktivnih kisikovih spojeva u stanici do toksičnih razina. Takve tumorske stanice ne mogu preživjeti već dolazi do stanične smrti i autodestrukcije. S obzirom da antioksidansi posjeduju dodatni elektron koji radikalima nedostaje i da ih na taj način mogu stabilizirati i tumorske stanice moraju proizvoditi antioksidanse kako bi preživjele. 

Vrste antioksidansa

Naš organizam sam proizvodi vlastite antioksidanse (glutation), no antioksidansi se mogu unijeti i prehranom, a to mogu biti prirodni (vitamin C, E, karotenoidi) ili sintetski antioksidansi (propil galat, butil-hidroksianisol) koji se koriste kao prehrambeni aditivi. 

Antioksidansi tijekom onkološke terapije: prijatelji ili neprijatelji oboljelih?

Glavni cilj kemoterapije je smanjiti množenje tumorskih stanica i uništiti postojeće maligne stanice stvaranjem reaktivnih kisikovih spojeva. U teoriji, niska razina antioksidansa tijekom kemoterapije je poželjna jer antioksidansi neutraliziraju reaktivne kisikove spojeve kojih treba biti što više kako bi potaknuli staničnu smrt. Nekoliko istraživanja na miševima pokazalo je kako se tumori, konkretno mozga i dojke, značajnije smanjuju kod onih miševa na terapiji koji su hranjeni prehranom smanjenog udjela antioksidansa. Međutim, kod određene terapije antioksidansi mogu djelovati u sinergiji s lijekom i pojačati učinak terapije. Takav slučaj zabilježen je kod karcinoma dojke gdje je u istraživanju sudjelovalo 100 ispitanica i gdje je primjenjen vitamin A u kombinaciji s ciklofosfamidom ili doksorubicinom. Slično je i s radioterapijom gdje je cilj oštetiti DNA tumorskih stanica, dok antioksidansi mogu poništiti poželjno djelovanje zračenja. Pa je tako u jednom istraživanju unos vitamina E i beta-karotena značajno smanjio nuspojave radioterapije u usporedbi s placebom, međutim, isto tako uspješnost terapije je bila lošija jer su antioksidansi štitili kako normalne tako i tumorske stanice. S druge strane, čini se kako je doza primjenjenih antioksidansa itekako važna. Istraživanje objavljeno 2002. godine u časopisu Cancer Treatment Reviews pokazalo je kako niske doze karotenoida potiču proliferaciju stanica melanoma, dok visoke doze mogu pojačati djelovanje radioterapije, smanjiti tumor i zaštiti zdrave stanice. 

Zaključak

Unatoč svim istraživanjima objavljenim tijekom brojnih godina, još uvijek nemamo jasne podatke koji bi jednoznačno podupirali upotrebu antioksidansa kod karcinoma bilo da je riječ o prevenciji, liječenju ili remisiji. Čini se kako su dobiveni oprečni rezultati istraživanja posljedica više čimbenika poput početne razine endogenih antioksidansa kod ispitanika, pitanja primjenjene doze, načina primjene, vrste antioksidansa, doze kemoterapeutika, patologije tumora i mnogih drugih. Po svemu sudeći, u budućnosti bi primjena antioksidansa mogla igrati veću ulogu u liječenju karcinoma no svakako uz individualni pristup svakom oboljelom.

Literatura: 

• Poljsak B, Milisav I. The Role of Antioxidants in Cancer, Friends or Foes? Curr Pharm Des. 2018;24(44):5234-5244. doi: 10.2174/1381612825666190123112647. PMID: 30674247.
• Athreya K, Xavier MF. Antioxidants in the Treatment of Cancer. Nutr Cancer. 2017 Nov-Dec;69(8):1099-1104. doi: 10.1080/01635581.2017.1362445. Epub 2017 Oct 18. PMID: 29043851.
• Dastmalchi N, Baradaran B, Latifi-Navid S, Safaralizadeh R, Khojasteh SMB, Amini M, Roshani E, Lotfinejad P. Antioxidants with two faces toward cancer. Life Sci. 2020 Oct 1;258:118186. doi: 10.1016/j.lfs.2020.118186. Epub 2020 Aug 6. PMID: 32768586.