13.04.2019.

Enteralna prehrana za onkološke bolesnike

Loš nutritivni status često je očekivani dio tijeka maligne bolesti i njezine terapije. Gubitak tjelesne mase u onkoloških bolesnika prisutan je u njih 9% (bolesnici s karcinomom dojke) do 80% (bolesnici s karcinomom jednjaka). Štoviše, čak 20% oboljelih od karcinoma umire zbog pothranjenosti, a ne zbog same bolesti. Bolesnici s karcinomom pluća, jednjaka, želuca, debelog crijeva, rektuma, jetre i gušterače izloženi su najvišem riziku od gubitka tjelesne mase i posljedičnoj malnutriciji, dok bolesnici s karcinomom dojke, leukemijama, sarkomima i limfomima imaju niži rizik od gubitka tjelesne mase. Malnutricija je učestalija kod bolesnika sa solidnim tumorima, pri starijoj dobi i u onih kod kojih je bolest izrazito uznapredovala.

Malnutricija u bolesnika s dijagnozom karcinoma povezuje se s povišenom smrtnosti, kraćim preživljenjem, slabijom kvalitetom života te lošijim funkcionalnim statusom.

Gubitak tjelesne mase i nezaustavljivo tjelesno propadanje važan su problem koji nastaje u više od polovice onkoloških bolesnika, a opisuje ga pojam tumorska kaheksija. Kaheksija je kompleksan metabolički sindrom pri kojem bolesnici pate od anoreksije, ranog osjećaja sitosti, slabosti, anemije, sarkopenije i izrazitoga gubitka tjelesne mase. Uzroci kaheksije brojni su i isprepleteni te se može reći da kaheksija nastaje zbog neadekvatnog unosa energije, povećane potrošnje energije, promijenjenog metabolizma i abnormalnosti izazvanih izlučivanjem upalnih molekula (proupalnih citokina).

Prvi korak u pristupu nutritivnoj terapiji onkološkog bolesnika dijetetsko je savjetovanje o vrsti prihvatljivih namirnica koje mogu sniziti stupanj anoreksije ili različitih dispeptičnih tegoba. Drugi je korak uvođenje oralno primijenjenih enteralnih pripravaka od kojih je osobito važno istaknuti enteralne pripravke s povećanim udjelom EPA-e (eikozapentaenske masne kiseline, omega-3).

Radi optimizacije liječenja, bolesnici s malignim bolestima trebaju ranu nutritivnu intervenciju kako bi se spriječili manjak nutrijenata i mršavljenje. Stoga se enteralni pripravci trebaju uvesti u fazi prekaheksije, kada gubitak tjelesne mase nije velik i znatan, a to je faza koja prethodi kaheksiji.

Nutritivni status i cjelokupno zdravstveno stanje utječu na sposobnost bolesnika da podnese terapiju, odnosno propisani način liječenja. Dodatno, prikladnom nutritivnom potporom i održavanjem adekvatnoga nutritivnog statusa može se utjecati na prognozu, kvalitetu života i funkcionalni status, poboljšavajući odgovor i podnošljivost terapije. U liječenju bolesnika s tumorskom kaheksijom potreban je multidisciplinarni pristup nuždan za: rano i točno postavljanje dijagnoze, optimalni onkološki tretman, dijetetsko savjetovanje uz odabir specifičnih dodataka prehrani, provođenje fizikalne terapije, saniranje upalnog odgovora te liječenje pridruženih stanja koja pridonose anoreksiji (anksioznost, depresija, bol, dispneja, konstipacija).

Uobičajeni protokol za prehranu onkoloških bolesnika uključuje energijski unos od 30 do 35 kcal po kilogramu tjelesne mase na dan, 1 – 2 g aminokiselina po kilogramu tjelesne mase na dan, a udio masti treba činiti 30 – 50% ukupnog energijskog unosa. Novije spoznaje o ulozi citokina u razvoju kaheksije i sposobnosti eikozapentaenske omega-3-masne kiseline (EPA) u blokadi aktivnosti citokina postavile su temelj za uvođenje dodataka omega-3-masnih kiselina u prehranu onkoloških bolesnika. Prema smjernicama za liječenje tumorske kaheksije, već u stadiju prekaheksije indicirana je primjena 2 – 2,2 g omega-3-masnih kiselina, točnije, eikozapentaenske masne kiseline (EPA) i 800 mg megestrol-acetata na dan tijekom barem 8 tjedana. Spomenuta potporna terapija propisuje se radi prevencije i suzbijanja neželjenoga gubitka tjelesne mase izazvanog kompleksnim metaboličkim zbivanjima zbog maligne bolesti. Primjena EPA-e kao farmakonutrijenta potvrđena je brojnim kliničkim studijama. Provodi se prije i tijekom aktivne onkološke terapije putem oralno primijenjenih enteralnih pripravaka, odnosno hrane za posebne medicinske potrebe, a pod liječničkim nadzorom i uz preporuku bolničkog specijalista.

Oralna primjena enteralnih pripravaka indicirana je kada je spontano hranjenje nedovoljno, odnosno kada je energijsko-proteinski unos odviše malen, a osoba ima mogućnost unosa, apsorpcije i probave hrane. Uvođenje enteralnih nutritivnih dodataka povezano je sa sniženjem stope smrtnosti, smanjenjem komplikacija i kraćim boravkom u bolnici. Dodatna peroralna primjena enteralnih pripravaka može poboljšati apetit bolesnika, unos energije i nutritivni status, ali i smanjiti gastrointestinalnu toksičnost onkološke terapije radi boljega terapijskog odgovora.

Enteralna prehrana kod onkoloških bolesti probavnog sustava >>