Karcinom bubrega

Tumori bubrega čine 2 do 3 % svih tumora. U zapadnim zemljama učestalost pojave karcinoma bubrega raste 2% godišnje, uključujući i Hrvatsku, dok neke zemlje, poput skandinavskih zemalja, bilježe smanjenje učestalosti. Muškarci češće obolijevaju od žena, a najčešće obolijevaju osobe između 60. i 70. godine života. U Hrvatskoj je 2021. godine od karcinoma bubrega oboljelo 907 osoba (575 muškaraca i 332 žene). Usporedbe radi, 2015. godine u Hrvatskoj je oboljeloukupno 686 osoba.Način života može utjecati na rizik od razvoja karcinoma bubrega, a kao glavni uzročnici navode se pušenje, debljina i hipertenzija. Zahvaljujući preventivnim pregledima poput sistematskih, koji se obavljaju uz pomoć ultrazvuka i CT-a, raste broj slučajnih nalaza koji su otkriveni u ranom stadiju bolesti.

Simptomi 

Bol u donjem dijelu leđa, krv u mokraći i tumor koji se može napipati su simptomi koji se javljaju kod agresivnijeg tumora i uznapredovale bolesti. Kod oboljelih od karcinoma bubrega može se javiti i paraneoplastički sindrom odnosno simptomi koji se javljaju zbog posredovanih učinaka tumora na udaljene organe ili tkiva putem bioloških tvari koje proizvodi tumor. Paraneoplastički sindrom javlja se u 30% slučajeva sa simptomima poput hipertenzije, gubitka tjelesne mase, povišene tjelesne temperature i anemije. Uporni kašalj može biti znak metastatske bolesti. 

Kako se karcinom bubrega dijagnosticira?

U dijagnostici karcinoma bubrega koriste se ultrazvuk, CT i magnetska rezonanca. Ovim metodama doznaje se više o veličini i smještaju tumora, je li došlo do širenja u krvnu žilu te o stanju drugog bubrega, okolnih limfnih čvorova, jetre i nadbubrežne žlijezde. Za provjeru stanja krvnih žila koriste se rendgenske zrake i kontrastno sredstvo (renalna angiografija, venakavografija) ili radioaktivni izotopi za procjenu funkcije i strukture bubrega (scintigrafija). Dijagnoza se postavlja na temelju patohistološkog nalaza odnosno nakon obavljene biopsije i provedenog ispitivanja tkiva na mikroskopskoj razini. 

Vrste tumora bubrega

Od svih malignih tumora bubrega 85-90% čine svjetlostanični, papilarni i kromofobni karcinomi, dok 10-15% čine rijetki, sporadični i familijarni karcinomi te grupa neklasificiranih karcinoma. U kategoriju neklasificiranih karcinoma bubrega svrstavaju se karcinomi čija se obilježja ne podudaraju ni s jednim prepoznatim podtipom karcinoma. U usporedbi sa svjetlostaničnim karcinomom, imaju veći promjer, veći rizik za širenje u nadbubrežne žlijezde i okolne organe, češće zahvaćaju limfne čvorove i dovode do udaljenih metastaza. 

Liječenje 

Kod manjih karcinoma koji su lokalizirani i nisu se proširili na ostatak bubrega provodi se parcijalna nefrektomija odnosno uklanjanje samo dijela bubrega. Kod tumora koji su se proširili na donju šuplju venu provodi se radikalna nefrektomija. Obje operacije mogu se provesti otvorenim zahvatom ili laparoskopskim (konvencionalnim ili potpomognutim robotom). Kod oboljelih s lokaliziranom bolešću ne provodi se adjuvantna terapija, dok se kod oboljelih s metastatskim karcinomom liječenje sastoji od kombinacije kirurškog liječenja i sistemske terapije. Radioterapija se kod karcinoma bubrega koristi u palijativne svrhe kod metastaza koje su najčešće u kostima ili u središnjem živčanom sustavu. 

Literatura: 

• Omrčen, T., Boraska Jelavić, T., Šitum, M., Vilović, K., Dolić, K., Zahirović, D., ... Vrdoljak, E. (2019). Smjernice za dijagnosticiranje, liječenje i praćenje bolesnika s rakom bubrega. Liječnički vjesnik, 141 (11-12), 336-342.

• Milostić, K. i Saratlija Novaković, Ž. (2015). Tumori bubrega. Medicus, 24 (1 Urologija), 33-38.