Karcinomi tankog crijeva

Karcinomi tankog crijeva

Maligni tumori tankog crijeva predstavljaju rijetku, ali klinički značajnu skupinu novotvorina probavnog sustava. Iako tanko crijevo zauzima više od 70 % dužine probavnogsustava, na njega otpada manje od 1 % svih zloćudnih tumora i samo 3–6 % tumora probavnog sustava. S obzirom na anatomski položaj i često nespecifične simptome, tumori se često dijagnosticiraju u kasnijim fazama bolesti, što otežava liječenje i pogoršava prognozu.

Vrste malignih tumora

Adenokarcinomi

Adenokarcinomi čine oko 40 % malignih tumora tankog crijeva, a najčešće se pojavljuju početnom dijelu tankog crijeva koji započinje na izlazu želuca (duodenumu, posebice u području Vaterove papile). Uzroci nastanka tumora tankog crijeva mogu biti nasljedni sindromi (FAP, Lynchov sindrom, Peutz-Jeghersov sindrom), upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest), celijakija, ali i određene životne navike. Zabilježena je povezanost s konzumacijom alkohola, pušenjem te unosom dimljene hrane i crvenog mesa. 

Simptomi uključuju bolove u trbuhu, opstrukciju (blokadu tankog crijeva), krvarenje, anemiju i gubitak tjelesne mase. Dijagnostika se provodi endoskopijom (pregled unutarnjih struktura pomoću fleksibilne cijevi za gledanje), CT-om, enteroklizmom (radiološki pregled uz pomoć sonde i kontrastno bojilo), MR-om te PET/CT-om. Tumorski biljezi CEA i CA 19-9 iz krvi koriste se za procjenu napredovanja bolesti. Terapijski pristup uključuje operaciju (kiruršku resekciju). Kod stadija II i III primjenjuje se adjuvantna kemoterapijadok kod metastatske bolesti dolaze u obzir imunoterapijski lijekovi.

Neuroendokrini tumori 

Neuroendokrini tumori, posebice karcinoidi, najčešći su zloćudni tumori tankog crijeva i najčešće se nalaze u završnom dijelu - u ileumu. Mogu lučiti serotonin i druge tvari, pa se u slučaju metastaza u jetri javlja karcinoidni sindrom s tipičnim simptomima: crvenilo lica, proljev, stezanje dišnih puteva (bronhospazam) i, u težim slučajevima, karcinoidna kriza.

Dijagnoza se postavlja određivanjemkromogranina A i 5-HIAA u urinu, endoskopijom i slikovnim metodama. Liječenje uključuje kirurško uklanjanje tumora, lijekove koji blokiraju djelovanje hormona (analoge somatostatina), radio peptidnu i ciljanu terapiju. Unatoč čestoj prisutnosti metastaza, neki oboljelimoguživjeti dugo uz kontrolu bolesti.

Maligni gastrointestinalni stromalni tumori (GIST)

GIST je vrsta tumora koji nastaje iz vezivnog (mezenhimalnog) tkiva, najčešće u srednjem dijelu tankog crijeva - jejunumu. U većini slučajeva sadrži mutacije u određenim genima. Tumor može rasti prema unutrašnjosti  ili prema van, a često ošteti   sluznicu što dovodi do krvarenja, bolova ili začepljenja crijeva (opstrukcije).

Dijagnoza se postavlja pomoću CT-a, magnetske rezonance i potvrdom posebnih biljega (CD117, DOG1) u tkivu. Osnovno liječenje je kirurško uklanjanje, a ako tumor nije moguće operirati, ako se vrati ili proširi, koriste se lijekovi koji blokiraju enzime (inhibitori tirozin kinaze). Za oboljele s visokim rizikom preporučuje se dodatna terapija tijekom 3 godine kako bi se smanjila mogućnost povratka bolesti.

Limfomi

Limfomi tankog crijeva čine 20–30 % gastrointestinalnih limfoma, s najvećom učestalošću u ileumu. Razlikujemo nekoliko podtipova: MALT limfom, folikularni limfom, enteropatski T-limfom (EATL), Burkittov limfom i difuzni B-velikostanični limfom. Rizični čimbenici uključuju celijakiju, infekcije (Helicobacter pylori, Campylobacter jejuni), imunodeficijenciju i upalne bolesti crijeva.

Simptomi uključuju bolove u trbuhu, začepljenje crijeva, gubitak težine, ponekad i prodor tumora kroz crijevo (perforaciju). Dijagnostički postupci uključuju endoskopiju kapsulom, enteroskopiju, biopsiju i PET/CT. Liječenje se temelji na kirurškom uklanjanju, kemoterapiji, a u određenim slučajevima i transplantaciji matičnih stanica. Neki limfomi, poput EATL-a, imaju izrazito lošu prognozu s petogodišnjim preživljenjem ispod 20 %.

Zaključak

Zloćudni tumori tankog crijeva su rijetki, ali važni jer se teško otkrivaju, često su već uznapredovali kad se postave dijagnoza i imaju različite biološke osobine. Različite vrste ovih tumora nastaju iz različitih uzroka, imaju različite simptome i načine liječenja, pa je važno pristupiti svakom bolesniku pojedinačno i uz suradnju više stručnjaka.Zahvaljujući razvoju endoskopskih i radioloških metoda (enteroskopija, CT/MR enterografija, PET/CT), danas je moguće ranije otkrivanje i preciznija procjena stadija tumora. Primjena ciljanih lijekovate imunoterapijadodatno su poboljšali izglede za preživljenje kod određenih podtipova. Unatoč tome, prognoza i dalje ostaje loša za tumore dijagnosticirane u odmaklim stadijima, posebice kod limfoma i adenokarcinoma.

U budućnosti bi se posebna pažnja trebala usmjeriti na rizične populacije s genetskom predispozicijom, kao i na razvoj učinkovitih strategija probira. Nadalje, molekularna karakterizacija tumora mogla bi omogućiti personalizirane terapije koje značajno povećavaju šansu za preživljenje i očuvanje kvalitete života oboljelih.

Izvor:

Damjanov, I., Jukić, S., & Nola, M. (2018). Patologija (5. izd.). Zagreb: Medicinska naklada.

Kumar, P. J., & Clark, M. L. (2012). Kumar &Clark'sClinical Medicine (8. izd.). Edinburgh: Saunders Elsevier.

Malik, M. N., Shah, Z., Rafae, A., Mahmood, T., &Fazeel, H. M. (2019). SmallIntestinalTumors: A RareCaseofTubulovillousAdenomainDuodenum. Cureus, 11(5), e4671. https://doi.org/10.7759/cureus.4671

Topčić, T. (2021). Tumori tankog crijeva [Diplomski rad, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu]. Repozitorij MEF. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:868764