Koji organi tvore probavni sustav?
Probavni sustav pruža se od usne šupljine do analnog kanala, a osim navedenih struktura, obuhvaća i jednjak, želudac, jetru, gušteraču, žučni mjehur te tanko i debelo crijevo. Tanko se crijevo sastoji od duodenuma ili dvanaesnika te jejunuma i ileuma. Njegova je dužina oko 7 metara. Početni dio debelog crijeva čini cekum s apendiksom ili slijepim crijevom. Cekum se nastavlja na uzlazni, zatim poprečni, silazni i sigmoidni kolon, rektum i analni kanal. Uobičajena mu je dužina 1,5 metara.1
Uloga probavnog sustava
U probavnom sustavu zbiva se proces probave koji podrazumijeva mehaničku i kemijsku razgradnju velikih molekula hrane te apsorpciju malih molekula da bi se organizam opskrbio potrebnom količinom vode, minerala, vitamina i hranjivih tvari bogatih energijom poput ugljikohidrata, proteina i masti. Ove su tvari potrebne za rast i oporavak stanica te su izvor energije. Proteini se razgrađuju do aminokiselina, masti u masne kiseline i glicerol, a ugljikohidrati u jednostavne šećere. U probavi sudjeluju i bakterije iz probavnog sustava, hormoni te živčani sustav.1,2 Šuplji organi probavnog sustava u svojoj stijenci sadržavaju glatki mišićni sloj. Ritmične kontrakcije tog sloja omogućuju potiskivanje hrane, što zovemo peristaltikom.
Probava počinje u ustima
Zubi omogućuju rezanje i usitnjavanje hrane, dok već i sam pogled na nju ili njezin miris dovode do pojačanog izlučivanja sline. Slina omekšava hranu, dok obrazi i jezik sudjeluju u oblikovanju kuglaste tvorbe koju potiskuju prema ždrijelu. Osim toga, slina sadržava enzime amilaze koji već u ustima počinju razgradnju škroba. Činom gutanja proces probave postaje nevoljan. Pritom se grkljan i ždrijelo podižu, hrskavična tvorba obložena sluznicom koju zovemo epiglotis pokriva otvor grkljana koji služi za disanje, a hrana se usmjerava u jednjak.
Što se događa u želucu?
Opuštanjem donjeg sfinktera jednjaka, hrana ulazi u želudac. Peristaltika želuca omogućava miješanje hrane s probavnim sokovima koji sadržavaju klorovodičnu kiselinu i pepsine, enzime odgovorne za razgradnju proteina. Želučani je sok također važan za uništenje štetnih bakterija. Nakon 1 – 2 sata polutekuća smjesa zvana himus propušta se u tanko crijevo.
Žlijezde koje sudjeluju u procesu probave
U početnom dijelu tankog crijeva himus se miješa sa žučnim kiselinama i probavnim enzimima koje izlučuje gušterača. Žučne se kiseline stvaraju u jetri iz kolesterola te se pohranjuju u žučnome mjehuru između obroka, a tijekom obroka izlučuju se u tanko crijevo. Te su kiseline važne za probavu masti i apsorpciju vitamina topljivih u mastima (D, E, K, A). U tankome crijevu dolazi do apsorpcije vode, vitamina topljivih u vodi (B i C) i u mastima. Vitamin B-12 apsorbira se u ileumu s pomoću unutarnjeg faktora koji se stvara u želucu.1,2
U jetri se pohranjuju hranjive tvari i provodi sinteza njihovih derivata, kao i razgradnja tvari koje nisu potrebne organizmu (detoksikacija). Dolazi do sinteze glikogena iz šećera i ugljikohidrata. Također se sintetiziraju krvni proteini.
Završetak procesa probave
Preostali sadržaj tankog crijeva peristaltikom se prosljeđuje u debelo crijevo. Ovdje dolazi do daljnje apsorpcije vode i fermentacije, što dovodi do stvaranja stolice.
Kako su povezani crijeva i mozak?
Crijeva i mozak povezani su živčanim vlaknima. Mozak odašilje signale koji pomažu u odluci kada, što i koliko jesti. Stres može izazvati mučninu, napuhnutost i proljev. U crijevima nastaje više od 90% serotonina, neurotransmitora koji sudjeluje u regulaciji raspoloženja i emocija.1,2
Važnost crijevne mikrobiote
U crijevu nalazimo crijevnu mikrobiotu, za svakog čovjeka jedinstvenu smjesu mikroorganizama koja je važna za borbu protiv bolesti i održavanje zdravlja. Vanjski čimbenici poput prehrambenih navika, primjena lijekova poput antibiotika, pokretljivost crijeva, učestalost i konzistencija stolice utječu na sastav mikrobiote. Neke bakterije, ako su prisutne u povećanoj količini, mogu izazvati infekciju i simptome ili čak povisiti rizik od nastanka karcinoma, dok druge mogu imati zaštitnu ulogu.3
Zaključak
Probavni sustav vrlo je složen organski sustav koji se pruža od usne šupljine do analnog kanala, a osim navedenih struktura, obuhvaća i jednjak, želudac, jetru, gušteraču, žučni mjehur te tanko i debelo crijevo. Primarna uloga probavnog sustava jest probava hrane, odnosno mehanička i kemijska razgradnja velikih molekula hrane te apsorpcija malih molekula da bi se organizam opskrbio potrebnom količinom vode, minerala, vitamina i hranjivih tvari bogatih energijom.
Literatura
- https://www.livescience.com/22367-digestive-system.html.
- https://med.nyu.edu/medicine/gastro/print/207.
- Cani PD. Human gut microbiome: hopes, threats and promises. Gut 2018;67(9):1716–1725. doi: 10.1136/gutjnl-2018-316723.
Ako želite, možete prijeći na sljedeću kategoriju članaka ili pomoću kalkulatora provjeriti jeste li u riziku od pothranjenosti.