Koje su vrste karcinoma pluća?

Karcinom pluća karakterizira više histoloških tipova tradicionalno klasificiranih svjetlosnim mikroskopom. Četiri najčešća tipa koji obuhvaćaju više od 90% bolesnika uključuju karcinom pločastih stanica, adenokarcinom, karcinom velikih stanica i karcinom malih stanica. No, u današnje je vrijeme nužno u dijagnozu uključiti i molekularno testiranje tumorskih stanica i/ili tkiva radi boljeg prepoznavanja bolesnika koji su kandidati za primjenu neke vrste specifične terapije. Napredak u razumijevanju biologije tumora doveo je do prepoznavanja molekularnih putova koji sudjeluju u rastu tumora i razvoju tzv. ciljane terapije. Danas su stoga i u razvijenim zemljama svijeta i u Republici Hrvatskoj određivanje postojanja mutacija epidermalnog čimbenika rasta (EGFR) te transformacija ALK (engl. Anaplastic lymphoma kinase) postali standard u svakodnevnoj kliničkoj praksi.¹ U stanicama karcinoma pluća danas se određuje i prisutnost (pozitivitet) na PD-L1 koja može biti povezana s dobrim odgovorom na imunoterapiju.

Kako se određuje stadij proširenosti karcinoma pluća?

Određivanje proširenosti ili stadija zloćudne bolesti ključni je čimbenik koji definira prognozu bolesnika i glavni je element pri donošenju odluke o optimalnom načinu liječenja. Naime, procjena očekivane uspješnosti i ishoda liječenja karcinoma temelji se na iskustvima o ishodu liječenja bolesnika s istim stadijem karcinoma istog anatomskog sijela i istih histoloških/molekularnih karakteristika. U svijetu se primjenjuje više načina određivanja proširenosti malignih bolesti, a u kliničkoj je praksi najčešće zastupljen sustav TNM (engl. Tumor-Node-Metastasis) donesen u suradnji Američke udruge za istraživanje raka i Međunarodnog odjela za kontrolu raka.

Klasifikacija TNM uključuje informacije o veličini i proširenosti primarnog tumora (T), prisutnosti malignih stanica, odnosno o zahvaćenosti regionalnih limfnih čvorova (N) te prisutnosti malignih stanica u udaljenim organima, odnosno o sekundarnom širenju ili metastaziranju tumora (M). Određivanje stadija karcinoma povijesno je bazirano prema anatomskom sijelu primarnog tumora. Kriteriji koji određuju anatomsku proširenost bolesti specifični su za tumor i specifični za pojedini histološki tip tumora. Stoga se kriteriji za varijable T, N i M određuju odvojeno za svaki podtip zloćudnog tumora.

Tumor (T) označava se stadijima od T1 do T4 ovisno o veličini, ali i lokalizaciji primarnog tumora. Oznakom N obilježavamo prisutnost stanica zloćudnog tumora u limfnim čvorovima (primjerice, oznaka N0 označava da ni u jednome limfnom čvoru nema prisutnih zloćudnih stanica). Prisutnost udaljenih rasadnica (metastaza) označava se slovom M. Ako ne postoje znakovi širenja bolesti ni u druge režnjeve pluća, a ni u druge dijelove tijela, bolest označavamo kao M0.

Kako bi se podaci bolesnika slične prognoze mogli analizirati i uspoređivati, varijable T, N i M svrstane su u prognostičke grupe. Grupe se klasificiraju rimskim brojevima I – IV, poredane su prema rastu težine bolesti i označene kao stadiji bolesti.

• Stadij bolesti I uključuje manje ili manje invazivne karcinome bez zahvaćenih limfnih čvorova.
• Stadiji bolesti II i III obuhvaćaju bolesnike s većim tumorom i/ili zahvaćenim limfnim čvorovima.
• Stadij bolesti IV definira bolesnike s prisutnim udaljenim rasadnicama (metastazama).

Pri uznapredovaloj zloćudnoj bolesti, odnosno onoj kod koje nije moguće trajno izlječenje iznimno je važno procijeniti i opće stanje bolesnika jer o njemu ovisi mogućnost liječenja pojedinim terapijskim postupcima. Tako liječnik procjenjuje i mogući potencijalni rizik ili korist od neke metode liječenja, a opće stanje bolesnika ujedno je i važan prognostički čimbenik preživljenja jer je njegovo pogoršanje uvelike posljedica napredovanja zloćudne bolesti.

Liječenje karcinoma pluća

U ranim stadijima (lokaliziranim i lokalno uznapredovalim) karcinoma pluća nemalih stanica moguće je kirurško liječenje, a uvođenjem kemoterapije prije i/ili poslije radikalnoga kirurškog zahvata u svakodnevnu kliničku praksu postavljeni su novi standardi liječenja i produljeno je preživljenje bolesnika. Stoga je kirurški zahvat terapija izbora u bolesnika s ranim stadijima bolesti.

Karcinom se pluća, međutim, ipak najčešće otkriva u uznapredovaloj fazi. Rezultati brojnih istraživanja pokazali su velike razlike u učinkovitosti liječenja bolesnika s različitim histološkim tipovima karcinoma pluća nemalih stanica. U svakodnevnoj kliničkoj praksi pri donošenju odluke o optimalnom liječenju citostatskom kemoterapijom važna je podjela na karcinom pluća pločastih stanica i ostale tipove karcinoma pluća nemalih (nepločastih) stanica. Sve su važnija i neka molekularna obilježja tumora, kao i određivanje prisutnosti mutacija u tumorskom tkivu. Stoga danas individualizaciju liječenja temeljimo na određivanju histološkog tipa i onih čimbenika u tkivu tumora koji upućuju na što je moguće bolji odgovor pri određenoj vrsti terapije.

Očekivani odgovor na liječenje i produljenje preživljenja bolesnika s karakterističnim genskim mutacijama, odnosno promjenama znatno je bolji uz primjenu tzv. ciljane terapije u odnosu prema standardnoj citostatskoj kemoterapiji. Brojne studije pokazuju osobito velik napredak u liječenju bolesnika s pozitivnim mutacijama receptora za epidermalni čimbenik rasta (EGFR) kojih je u europskoj populaciji oko 10%. Također, bolesnici s mutacijama gena anaplastične limfom kinaze (ALK) (koji se nalazi u 2 – 7% tumora) uz ciljanu terapiju imaju znatno bolji odgovor i dulje vrijeme do progresije (pogoršanja) bolesti u odnosu prema standardnoj kemoterapiji.²

Posljednjih nekoliko godina bolesnici s određenim oblicima raka pluća mogu se liječiti i imunoterapijom, tj. lijekovima koji djeluju na obrambeni sustav bolesnika pomažući mu da bolje prepozna i uništi stanice karcinoma.

Suvremena radioterapija može omogućiti lokalnu kontrolu bolesti usporavanjem brzine rasta i/ili smanjenjem veličine tumora, a pri uznapredovalom stadiju bolesti pridonosi kontroli simptoma i poboljšanju kvalitete života bolesnika.

Uz specifično onkološko liječenje, bolesnici s uznapredovalim karcinomom pluća nemalih stanica uobičajeno se liječe i potpornom terapijom. Potporno ili suportivno liječenje usmjereno je suzbijanju simptoma bolesti ili nuspojava specifičnog liječenja. Time se poboljšava kakvoća života bolesnikâ i produljuje njihovo preživljenje. To je iznimno važno jer su uvođenje novije generacije citotoksičnih lijekova te primjena ciljane terapije i imunoterapije omogućili višegodišnje preživljenje čak i bolesnicima s uznapredovalim stadijem bolesti.

Literatura

1. Travis WD, Brambilla E, Noguchi M i sur. International Association for the Study of Lung Cancer/American Thoracic Society/European Respiratory Society international multidisciplinary classification of lung adenocarcinoma. J Thorac Oncol 2011;6:244–85.
2. Sadowska AM, Nowé V, Janssens A, Boeykens E, De Backer WA, Germonpré PR. Customizing systemic therapy in patients with advanced non-small cell lung cancer. Ther Adv Med Oncol 2011;3(4):207–18.

Ako želite, možete prijeći na sljedeću kategoriju članaka ili pomoću kalkulatora provjeriti jeste li u riziku od pothranjenosti.