Proteini u enteralnim pripravcima: temelj kliničke prehrane

U svijetu kliničke prehrane, proteini zauzimaju središnje mjesto. Oni su ključni za očuvanje mišićne mase, obnovu tkiva, funkciju imunološkog sustava i oporavak organizma od bolesti ili kirurških zahvata. Kada unos hrane nije moguć ili dovoljan, enteralna prehrana postaje nezamjenjiv saveznik — a proteini u tim pripravcima predstavljaju temelj njihove učinkovitosti.

Što je enteralna prehrana?

Enteralna prehrana, poznata i kao "hranjenje putem sonde", način je unošenja hrane izravno u probavni sustav kroz sondu za hranjenje čiji se vrh postavlja u želudac ili tanko crijevo. Hranjenje putem sonde najčešće se primjenjuje u bolnicama kod bolesnika koji ne mogu primati hranu na usta, međutim pojam enteralna prehrana obuhvaća i primjenu tekućih pripravaka od kojih mogu imati koristi i oboljeli koji mogu primati hranu na usta i nisu hospitalizirani. Enteralni pripravci najčešće podrazumijevaju gotove tekuće pripravke u bočici koji sadrže sve hranjive tvari potrebne za zadovoljavanje nutritivnih potreba, poput proteina, ugljikohidrata, masti, vitamina, minerala i drugih nutrijenata. 

Zašto su proteini toliko važni u kliničkoj prehrani?

U stanjima stresa i katabolizma, kao što su akutne bolesti, operativni zahvati ili dugotrajne upalne reakcije, organizam pokazuje povećanu potrebu za proteinima. U tim okolnostima tijelo poseže za vlastitim zalihama, ponajprije za mišićnim tkivom, kako bi osiguralo aminokiseline nužne za održavanje ključnih metaboličkih procesa. Nedostatan unos proteina dovodi do ubrzanog gubitka mišićne mase, oslabljenog imunološkog odgovora, sporijeg cijeljenja rana i većeg rizika od komplikacija te produljenog oporavka. Stoga je od presudne važnosti da enteralni pripravci osiguraju kvalitetan i uravnotežen izvor proteina.

Kod bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja, koji su osobito osjetljivi na rizik pothranjenosti, adekvatan unos proteina i energije ima ključnu ulogu u održavanju mišićne mase i metaboličke stabilnosti. Tijekom akutne faze bolesti pojačana je razgradnja mišićnih proteina kako bi se osigurale aminokiseline važne za sintezu proteina akutne faze, imunološku aktivnost, glukoneogenezu i procese cijeljenja tkiva. Neadekvatna nutritivna potpora, u kombinaciji s nepokretnošću, ubrzava mišićnu atrofiju i trošenje energijskih rezervi, što može rezultirati produljenom bolešću i dugotrajnom tjelesnom slabošću. Opservacijska istraživanja ukazuju da veći unos proteina, osobito u ranom razdoblju kritične bolesti, može pridonijeti boljim ishodima liječenja i potencijalno smanjiti smrtnost.

Vrste proteina u enteralnim pripravcima

U enteralnoj prehrani koriste se različiti oblici proteina kako bi se prilagodili funkcionalnom statusu probavnog sustava i nutritivnim potrebama pacijenta. Najčešće se radi o proteinima iz mlijeka, no specijalni pripravci mogu sadržavati i hidrolizat kolagena. Intaktni proteini (proteini mlijeka, kazein, izolat i koncentrat proteina sirutke) predstavljaju standardnu opciju za osobe s očuvanom probavnom funkcijom te osiguravaju potpun spektar aminokiselina. Kod bolesnika s oštećenom sluznicom crijeva, malapsorpcijom ili povećanim potrebama za lakše probavljivim nutrijentima primjenjuju se djelomično hidrolizirani proteini (hidrolizirani kazein, hidrolizirani proteini sirutke), čija je razgradnja na manje peptide pogodna za bržu apsorpciju. U najtežim kliničkim situacijama, poput alergija na bjelančevine kravljeg mlijeka ili sindroma kratkog crijeva, koriste se pripravci sa slobodnim aminokiselinama. U praksi se često kombiniraju proteini sirutke i kazeina zbog njihove komplementarne brzine apsorpcije, čime se postiže učinkovitija i dugotrajnija dostupnost aminokiselina u cirkulaciji te snažniji anabolički odgovor organizma, osobito zahvaljujući udjelu razgranatih aminokiselina poput leucina koje imaju ključnu ulogu u očuvanju mišićne mase. 

U skladu s globalnim prehrambenim trendovima, sve veći broj potrošača okreće se prehrani temeljnoj na biljnim izvorima zbog okolišnih, zdravstvenih, etičkih i religijskih razloga. Takav pristup podupiru i smjernice poput EAT-Lancet prehrane, koje potiču veći unos biljnih proteina. Kako bi se prilagodilo ovom pomaku, razvijene su nove, biljnom komponentom dominantne proteinske mješavine. Proteini u takvim biljnim enteralnim pripravcima dolaze iz mahunarki, najčešće su izolirani iz soje ili graška. 

Kategorizacija enteralnih pripravaka: razlike između polimernih i oligomernih formula

Polimerne formule sadrže intaktne proteine, ugljikohidrate u obliku polimera glukoze te masti kao dugolančane i srednjelančane trigliceride, imaju nisku osmolarnost i najčešće se dobro podnose, što ih čini prikladnima za većinu pacijenata sa sačuvanom probavnom funkcijom. Oligomerne formule, nasuprot tome, sadrže djelomično hidrolizirane proteine i jednostavnije ugljikohidrate te se koriste kod bolesnika s oštećenom probavom, malapsorpcijom ili gastrointestinalnom disfunkcijom. Zbog lakše apsorpcije, oligomerne formule posebno su važne kada standardne polimerne formule nisu dobro podnošljive.

Koliko je proteina potrebno?

Potrebe za proteinima uvelike ovise o zdravstvenom stanju, tjelesnoj masi i prisutnosti akutnih ili kroničnih bolesti. Zdravi odrasli najčešće trebaju oko 0,8–1,0 g proteina po kilogramu tjelesne mase dnevno, no kod bolničkih bolesnika, osoba starije dobi, onkoloških pacijenata ili osoba u fazi oporavka, potrebe se značajno povećavaju te iznose 1,2–2,0 g/kg. U situacijama izrazitog metaboličkog stresa, poput teških trauma, opeklina ili sepse, dnevni unos može biti i do 2,5 g/kg tijekom ograničenog vremenskog razdoblja. Stručne smjernice dodatno ističu da starije osobe koje su pothranjene ili u riziku od malnutricije zbog akutnih ili kroničnih bolesti trebaju 1,2–1,5 g proteina/kg dnevno, dok pacijenti s teškim ozljedama ili bolestima zahtijevaju i veće količine. Istraživanja pokazuju da kod bolesnika izloženih snažnom katabolizmu optimalna stabilizacija proteinske ravnoteže nastupa pri unosu 1,5–2,0 g proteina/kg u kombinaciji s adekvatnom energetskom potporom. Zbog toga se izbor enteralnih pripravaka uvijek prilagođava pojedincu – uzimajući u obzir nutritivni status, funkciju bubrega i jetre te ciljeve terapije.

Kako prepoznati visokoproteinske enteralne pripravke i koje su njihove prednosti

Visokoproteinske enteralne pripravke moguće je prepoznati prema većem udjelu proteina u ukupnoj energetskoj vrijednosti, koji u pravilu iznosi oko 15–25 %, dok standardne formule obično imaju 1–1,5 kcal/ml i niži udio bjelančevina. Visokoproteinski pripravci posebno su namijenjeni bolesnicima s izraženom proteinsko-energetskom malnutricijom, sarkopenijom, krhkošću te onima koji zbog akutnih ili kroničnih bolesti, poput malignih bolesti, gube mišićnu masu. Kod starije populacije posebno su učinkoviti pripravci obogaćeni mikronutrijentima, uključujući vitamin D, antioksidanse, farmakološke doze uvjetno esencijalnih aminokiselina te hidrolizat kolagena koji imaju ključnu ulogu u regulaciji sinteze i razgradnje mišićnog tkiva. Važnu ulogu može imati hidrolizat kolagena, koji svojim specifičnim aminokiselinskim profilom, osobito prisutnošću glicina, prolina i hidroksiprolina, pridonosi zdravlju vezivnog tkiva, potpori mišićno-koštanog sustava i oporavku nakon kataboličkih stanja. Zbog svega navedenog, visokoproteinski enteralni pripravci predstavljaju ključnu komponentu nutritivne terapije kod bolesnika s povećanim potrebama za bjelančevinama, osobito kada je cilj očuvati ili obnoviti mišićnu masu.

Prednosti visokoproteinskih enteralnih pripravaka:

• Očuvanje mišićne mase i funkcionalnosti – posebno važno kod starijih i nepokretnih bolesnika
• Brže cijeljenje rana – proteini osiguravaju građevni materijal za kolagen i novo tkivo
• Bolja imunološka funkcija – aminokiseline poput glutamina i arginina igraju ključnu ulogu u obrambenim mehanizmima
• Kraće trajanje hospitalizacije – adekvatan proteinski unos pridonosi bržem oporavku

Zaključak

Proteini u enteralnim pripravcima nisu samo sastojak — oni su temelj kliničke prehrane. Njihova kvaliteta, količina i bioraspoloživost izravno utječu na ishod liječenja i brzinu oporavka. Pravilnim odabirom pripravka moguće je očuvati mišićnu masu, ojačati organizam i podržati proces cijeljenja.

Zato je važno da se nutritivna terapija provodi pod nadzorom stručnjaka – kliničkog dijetetičara. liječnika ili specijaliziranog tima za nutritivnu potporu - koji će osigurati da svaki pacijent dobije upravo onaj unos proteina koji mu je potreban za oporavak i kvalitetniji život.

Literatura:

• Tedeschi-Jockers, F., Reinhold, S., Hollinger, A. et al. A new high protein-to-energy enteral formula with a whey protein hydrolysate to achieve protein targets in critically ill patients: a prospective observational tolerability study. Eur J Clin Nutr 76, 419–427 (2022).
• Van Eck EB, Hofman Z, van Eijnatten EJM, Knol J, Renes IB, Abrahamse E. Plant protein dominant enteral nutrition, containing soy and pea, is non-coagulating after gastric digestion in contrast to casein dominant enteral nutrition. Food Res Int. 2024;197(Pt 1):115162. 
•