Psihoonkologija: holistički pristup skrbi za osobe oboljele od karcinoma

Psihoonkologija je multidisciplinarna grana medicine koja spaja psihološke, socijalne i bihevioralne dimenzije s onkološkom skrbi. Ova relativno mlada disciplina istražuje emocionalne i psihosocijalne aspekte karcinoma, kao i njihov utjecaj na dijagnozu, liječenje i stopu preživljenja. Osnovni cilj psihoonkologije je poboljšanje kvalitete života oboljelih od raka i njihovih bližnjih, uz naglašavanje važnosti holističkog pristupa liječenju.

Pojam psihoonkologija nastao je tijekom 1970-ih, kada su društvene promjene otvorile vrata ovom interdisciplinarnom području. Prvi koraci uključivali su destigmatizaciju karcinoma i mentalnih bolesti te promjenu odnosa između pacijenata i zdravstvenih djelatnika. Fokus medicinske skrbi proširio se s povećanja preživljenja na poboljšanje kvalitete života, a palijativna medicina postala je značajan dio liječenja. Prvu psihoonkološku istraživačku jedinicu osnovao je Frits van Dam 1976. godine u Amsterdamu, dok je prvu psihoonkološku službu utemeljila američka psihijatrica Jimmie Coker Holland 1977. godine u bolnici Memorial Sloan Kettering Cancer Center u New Yorku. Do danas su osnovana brojna društva posvećena psihoonkologiji, poput Međunarodnog društva psihoonkologije, Europskog psihoonkološkog društva (1987.) i drugih.

Utjecaj karcinoma na mentalno i tjelesno zdravlje

Karcinom je bolest koja, osim što narušava tjelesno zdravlje, donosi značajan mentalni i emocionalni teret. Dijagnoza karcinoma često izaziva strah, anksioznost i depresiju te može uzrokovati gubitak autonomije i poteškoće u osobnim i profesionalnim odnosima. Ova bolest duboko mijenja život oboljelog, ali i cijele njegove obitelji. Osim toga, istraživanja ukazuju na to da stres i psihološki čimbenici mogu utjecati na razvoj i napredovanje raka. Mehanizmi uključuju os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda, koja regulira lučenje hormona stresa i utječe na procese poput imunosnog odgovora, popravka DNA i angiogeneze (stvaranja novih krvnih žila primjerice u tumoru). Iako rezultati nisu uvijek konzistentni, jasno je da stres može negativno djelovati na ishode liječenja, dok psihosocijalna podrška ima pozitivan učinak na kvalitetu života oboljelih.

Ključni ciljevi psihoonkologije

Psihoonkologija ima višestruke ciljeve koji se ne odnose samo na pacijente, već i na njihove obitelji, njegovatelje i širu zajednicu. Ovi ciljevi omogućuju sveobuhvatan pristup liječenju raka, uzimajući u obzir tjelesne, psihološke i socijalne potrebe oboljelih.

Optimizacija liječenja

Uključivanje psihoonkologije u onkološku skrb može značajno povećati pridržavanje terapijskih protokola. Pacijenti koji se bore s emocionalnim izazovima češće prekidaju liječenje ili biraju suboptimalne terapije. Psihoonkološke intervencije pomažu pacijentima razumjeti terapijske mogućnosti, donijeti informirane odluke i održavati suradljivost s liječnicima. Pomoć uključuje:

• poboljšanje komunikacije između pacijenata i liječnika
• rješavanje straha od medicinskih postupaka
• upravljanje očekivanjima tijekom liječenja.

Poboljšanje općeg zdravstvenog stanja

Tjelesno zdravlje neodvojivo je povezano s psihološkim i emocionalnim blagostanjem. Psihoonkolozi educiraju oboljele o važnosti zdravih navika, uključujući:

• savjete o pravilnoj prehrani koja podržava imunosni sustav s naglaskom na komponente hrane
• savjete o tjelesnoj aktivnosti s naglaskom na prilagođenu i umjerenu tjelovježbu koja smanjuje umor, stres i bolove
• upravljanje stresom i usvajanje tehnika poput mindfulnessa i opuštanja čime se smanjuje razina hormona stresa, što pozitivno djeluje na imunosni sustav

Depresija i anksioznost česti su među oboljelima od karcinoma, s procjenama da oko 30% oboljelih razvija psihički poremećaj. Ovi poremećaji mogu značajno utjecati na kvalitetu života oboljelih, ali rani probir i intervencija mogu spriječiti pogoršanje stanja. Liječenje uključuje farmakoterapiju i psihoterapiju.

Rješavanje praktičnih i socijalnih problema

Karcinom često donosi promjene u profesionalnom i socijalnom životu oboljelih. Psihoonkolozi pomažu u:

• povratku na posao pri čemu olakšavaju oboljelima prilagodbu radnog okruženja i planiranje karijere
• financijskom savjetovanju uz razumijevanje zdravstvenih osiguranja i mogućnosti podrške kroz državne ili privatne programe
• obiteljskoj dinamici i odnosima, pomažu u smanjenju napetosti u obitelji i dijeljenju odgovornosti za brigu o pacijentu

Podrška u duhovnim i egzistencijalnim pitanjima

Mnogi oboljeli suočeni su s pitanjima smisla života, duhovne utjehe i straha od smrti. Psihoonkologija pruža podršku kroz:

• duhovno savjetovanje pri čemu se uzimaju u obzir dosadašnja uvjerenja i kulturni krug kojem oboljeli pripada 
• razmišljanje i suočavanje s gubitkom pri čemu se pomaže oboljelima i njihovim obiteljima u procesu tugovanja i smanjenju straha od smrti.

Podrška i olakšanje tjelesnih i specifičnih simptoma

Psihoonkolozi oboljelima na razne načine pomažu ublažiti i umanjiti i tjelesne simptome koji se javljaju kao posljedica bolesti. Uz bol, vrućicu, otežano kretanje, mučninu i povraćanje koji su česti simptomi i posljedice liječenja javljaju se i određeni specifični simptomi poput sindroma kroničnog umora koji pogađa mnoge oboljele tijekom i nakon liječenja, značajno smanjujući kvalitetu života, a uslijed brojnih tjelesnih i emocionalnih promjena povezanih s liječenjem raka, psihoonkološka podrška pomaže u prilagodbi i očuvanju intimnih odnosa.

Psihoonkološke intervencije

Psihoonkologija koristi razne terapijske pristupe za ublažavanje emocionalnih tegoba i poboljšanje kvalitete života oboljelih.

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)

KBT pomaže oboljelima prepoznati i promijeniti negativne obrasce razmišljanja povezane s tjeskobom i depresijom. Terapija također osnažuje oboljele u razvijanju strategija suočavanja s boli, umorom i gubitkom kontrole, povećavajući osjećaj samoučinkovitosti.

Relaksacijske tehnike i mindfulness

Tehnike opuštanja, poput progresivnog opuštanja mišića, dubokog disanja i meditacije, mogu smanjiti tjelesni i emocionalni stres. Mindfulness pomaže oboljelima da prihvate trenutnu situaciju bez osude i usmjere pažnju na sadašnji trenutak, čime smanjuju razinu tjeskobe.

Grupna terapija i podrška zajednice

Grupne terapije omogućuju oboljelima dijeljenje iskustava, što može smanjiti osjećaj izoliranosti i povećati emocionalnu povezanost. Ove intervencije pružaju oboljelima podršku i strategije suočavanja.

Psihoedukacija

Edukacija oboljelih o njihovoj bolesti, mogućnostima liječenja i prognozi smanjuje strah od nepoznatog. Edukacija uključuje i obitelji pacijenata, što im pomaže razumjeti potrebe oboljelog i pružiti adekvatnu podršku.

Intervencije za obitelji i njegovatelje

Psihoonkologija se ne fokusira samo na oboljele, već i na njihove obitelji, koje često nose značajan emocionalni teret. Intervencije uključuju edukaciju o tome kako pomoći oboljelom članu obitelji, grupne terapije za njegovatelje i podršku u procesima tugovanja.

Specijalizirane terapije za specifične simptome

Psihoonkološke tehnike mogu učinkovito smanjiti percepciju boli, umora i seksualnih poteškoća, koristeći terapije poput hipnoze, biofeedbacka i individualiziranih terapija za prilagodbu intimnih odnosa.

Dugoročna podrška

Pacijenti koji su preživjeli karcinom često se suočavaju sa strahom od recidiva i poteškoćama u povratku svakodnevnim aktivnostima. Dugoročne intervencije uključuju redovitu psihološku procjenu i razvoj rutina koje potiču pozitivne promjene u životnom stilu.

Psihoonkologija u Hrvatskoj

U Hrvatskoj psihoonkologija nije adekvatno integrirana u zdravstveni sustav. Nedostatak specijaliziranih stručnjaka i resursa predstavlja izazov, no Nacionalni strateški okvir protiv raka do 2030. daje nadu za napredak. Prema okvirnim podacima, oko 60% oboljelih treba psihološku podršku tijekom liječenja, dok 30% njih treba dugotrajno praćenje.

Zaključak

Psihoonkologija donosi cjelovit pristup liječenju karcinoma, integrirajući tjelesne, psihološke i socijalne dimenzije u skrb za pacijente. U vremenu kada karcinom postaje globalni zdravstveni problem, psihoonkologija se ističe kao ključna komponenta suvremene medicinske prakse, osiguravajući bolju kvalitetu života oboljelima i njihovim obiteljima. Daljnji razvoj ove discipline, uz odgovarajuće financiranje i edukaciju, omogućit će njezinu širu primjenu u Hrvatskoj i svijetu.

Izvor: 

Katalinić, D., Alerić, I. i Včev, A. (2023). Psihoonkologija – povezanost onkologije i psihosocijalnih elemenata u dijagnostici, liječenju i praćenju osoba oboljelih od raka. Medicus, 32 (2. Transplantacija), 293-305.

Holland J. C. (2018). Psycho-oncology: Overview, obstacles and opportunities. Psycho-oncology, 27(5), 1364–1376.

Montgomery, C. (1999). Psycho-oncology: a coming of age. Psychiatric Bulletin, 23(7), 431–435. 

Nacionalni strateški okvir protiv raka do 2030. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2020_12_141_2728. html. 

Meyer, F., Ehrlich, M., & Peteet, J. (2009). Psycho-Oncology: A Review for the General Psychiatrist. Focus, 7(3), 317–331.