04.03.2019.

Dobar nutritivni status onkološkog bolesnika poboljšava ishod liječenja

Nutritivni status kao skup informacija o uhranjenosti bolesnika važan je čimbenik u kliničkoj onkologiji. Znanstvena istraživanja pokazuju da promjene nutritivnog statusa utječu na:

  • ishod liječenja1
  • podnošenje nuspojava liječenja
  • kvalitetu života bolesnika.2

Procjena nutritivnog statusa bolesnika – treba li pacijent sudjelovati?

Procjena nutritivnog statusa bolesnika, odnosno rizika od pothranjenosti najčešće započinje pri prvom posjetu onkologu, a proteže se tijekom cijelog liječenja, pa čak i kad specifično onkološko liječenje bude završeno. U procjeni nutritivnog statusa ne sudjeluje samo liječnik, nego sudjeluju i posebno educirana medicinska sestra, nutricionist/dijetetičar i psiholog. Poželjno je da i bolesnik sudjeluje i vodi brigu o svojem nutritivnom statusu.

Cilj procjene nutritivnog statusa

Cilj je procjene i praćenja uhranjenosti onkološkog bolesnika napraviti probir te izdvojiti bolesnike u kojih postoji rizik od poremećaja nutritivnog statusa da bi se na vrijeme mogle poduzeti mjere potpornog liječenja, odnosno spriječio rizik od malnutricije.

Kako se dobivaju informacije o nutritivnom statusu bolesnika?

Informacije o uhranjenosti bolesnika dobivaju se pri kliničkom pregledu, ali i s pomoću nekoliko alata koji se rabe u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Često su to posebno razvijeni upitnici kojima se prate količina unesene hrane i razlozi zbog kojih je došlo do smanjenja nutritivnog unosa.

Praćenje nutritivnog statusa

Najčešći način praćenja nutritivnog statusa jest s pomoću serijskog mjerenja tjelesne mase i izračuna indeksa tjelesne mase. Istraživanja su pokazala da kombinacija ovih dvaju parametara može predvidjeti ishod neovisno o sijelu maligne bolesti.3

Zašto onkološki bolesnici imaju rizik od lošega nutritivnog statusa?

Psihološki utjecaj dijagnoze maligne bolesti već i prije početka liječenja može utjecati na nutritivni status bolesnika u obliku oslabljenog apetita i emocionalnih promjena koji dovode do smanjenog uzimanja hrane.

Anoreksiju, odnosno gubitak ili smanjenje apetita može uzrokovati sama maligna bolest. Primjerice, tumori regije glave i vrata često uzrokuju opstrukciju prolaska hrane. S druge strane, posljedice kemoterapijskog liječenja kao što su mučnina i povraćanje mogu dovesti do odbijanja hrane.

Tumorska je kaheksija posebno složen poremećaj vezan uz malignu bolest, a karakteriziraju je gubitak kilograma i narušeno funkcioniranje bolesnika, dok sarkopeniju karakterizira izolirani gubitak mišićne mase, što ne mora nužno biti posljedica samo maligne bolesti.

Zaključak

Uz malignu bolest postoje popratne specifičnosti nutritivnog statusa poput kaheksije, anoreksije i sarkopenije. S obzirom na to da nutritivni status uvelike utječe na ishod liječenja, o njemu svakako treba voditi računa medicinsko osoblje, ali i bolesnik.

Literatura

  1. McMahon K, Decker G, Ottery FD. Integrating proactive nutritional assessment in clinical practices to prevent complications and cost. Semin Oncol 1998;25(2 Suppl 6):20–7.
  2. American Cancer Society. Nutrition for the Person with Cancer: A Guide for Patients and Families. Atlanta (Ga): American Cancer Society, Inc.; 2000.
  3. Martin L, Senesse P, Gioulbasanis I, Antoun S, Bozzetti F, Deans C i sur. Diagnostic criteria for the classification of cancer-associated weight loss. J Clin Oncol 2015;33(1):90–9. doi:10.1200/jco.2014.56.1894.

 

Sljedeće pročitajte

Tumorska kaheksija – gubitak tjelesne mase >>