Karcinom dojke

Karcinom dojke vodeći je karcinom koji pogađa žene prema incidenciji. Bolja prognoza još uvijek je povezana s otkrivanjem bolesti u ranim fazama što ukazuje na povećani naglasak na pravovremene i poboljšane strategije preventivnih pregleda. Stopa incidencije karcinoma dojke od 2009. do 2018. godine u očitom je u porastu, što ukazuje na potrebu pojačanih napora upućivanja na medicinske preglede i rane detekcije karcinoma. Stopa smrtnosti nije se povećavala istim tempom, što upućuje na bolje kliničko liječenje bolesnika s karcinomom dojke, ali je broj još uvijek previsok. Dok bi rana dijagnoza i dalje trebala biti u središtu pozornosti, posebice u zemljama u razvoju i siromašnim zemljama, potrebno je uložiti više napora za unaprjeđenje prognoze pacijenata kojima je bolest dijagnosticirana u kasnijoj fazi.

Čimbenici rizika povezani s karcinomom dojke

Uzimajući u obzir dob kao vodeći čimbenik rizika, u usporedbi s karcinomom pluća, incidencija karcinoma dojke veća je u mlađih osoba, pri čemu se zabilježena incidencija udvostručuje otprilike svakih 10 godina do menopauze. S ranijom dobi pojave prve menstruacije (menarhe), i kasnijom menopauzom, povećava se rizik za razvoj karcinoma dojke. Slično tome, rizik od karcinoma dojke u žena koje imaju prvo dijete nakon 30 godina je otprilike dvostruko veći od rizika u žena koje prvo dijete imaju prije 20. godine života, a najrizičnije skupine uključuju žene koje prvo dijete imaju nakon 35. godina života. 

Pojavnost karcinoma dojke u obitelji (pozitivna obiteljska anamneza) ima važnu ulogu bez obzira na to oboli li žena od karcinoma dojke ili ne. U žene s bliskom srodnicom (roditelj, sestra ili dijete) kojoj je dijagnosticiran karcinom dojke postoji dvostruko veći rizik nastanka bolesti nego u žene koja nema karcinom dojke u obitelji. Također, pitanja životnog stila kao što su prehrambene navike (prekomjeran unos zasićenih masnih kiselina), pretjerana konzumacija alkohola i sjedilački način života koji dovodi do prekomjerne tjelesne mase i pretilosti također su zabilježeni kao čimbenici rizika. Izloženost ionizirajućim zračenjima u mlađoj dobi i hormonska nadomjesna terapija također pridonose većem relativnom riziku. 

Klasifikacija karcinoma dojke

Karcinom dojke može se široko klasificirati na temelju histološkog nalaza u neinvazivni karcinom dojke (in situ karcinom) i invazivni karcinom. Neinvazivni karcinom dojke podklasificiran je ili kao duktalni (DCIS; češći) ili lobularni (LCIS; rjeđi). DCIS je dalje razvrstan na temelju značajki tumora u pet dobro karakteriziranih podtipova: komedo, kribiformni, mikropapilarni, papilarni i čvrsti.

Slično tome, invazivni karcinomi heterogena su skupina tumora diferenciranih u histološke podtipove koji uključuju infiltraciju duktalnih (IDC), invazivne lobularne, duktalne/lobularne, mukozne (koloidne), tubularne, medularne i papilarne karcinome. Među invazivnim karcinomima IDC je najčešći podtip koji čini 70-80% svih invazivnih lezija. IDC se dalje klasificira kao dobro diferenciran (stupanj 1), umjereno diferenciran (stupanj 2) ili slabo diferenciran (stupanj 3).

Karcinom dojke javlja se kao bolest stanica epitela dojke koja tijekom godina stječe sposobnost abnormalnog rasta i takav potencijal ostaje ograničen unutar kanalića (duktusa) ili režnjića (lobula) dojke (neinvazivni karcinom dojke). Upravo zbog nemogućnosti izlaska malignih epitelnih stanica van kanalića ili režnjića dojke, ograničeno je napredovanje karcinoma dojke.

Budući da maligne stanice ostaju zadržane u kanalićima ili režnjićima, oko 98% pacijenata s dijagnozom lokaliziranog karcinoma dojke ima najmanju vjerojatnost ponovnog nastanka karcinoma u razdoblju od 5 godina. Suprotno tome, prognoza karcinoma dojke značajno se pogoršava u slučaju invazije stanica izvan područja kanalića ili režnjića u okolno tkivo (invazivni karcinom dojke).

Stoga je petogodišnje preživljenje invazivnog karcinoma dojke koji se proširio na regionalne limfne čvorove samo 83%. Nakon premještanja iz kanalića ili režnjića, stanice karcinoma mogu metastazirati kroz krv ili limfni sustav u udaljene organe kao što su pluća, jetra ili kosti. Prisutnost udaljenih metastaza u vrijeme dijagnoze predstavlja najgoru prognozu sa samo 23% pacijenata koji su preživjeli 5 godina nakon dijagnoze.

Liječenje karcinoma dojke

Terapijski pristupi koji se koriste za liječenje karcinoma dojke uključuju citoreduktivnu kirurgiju, liječenje radioterapijom, molekularno-ciljanu terapiju i kemoterapiju. Zbog heterogenosti bolesti, protokol liječenja zahtijeva individualizirani pristup i terapiju prema karakterizaciji i stadiju bolesti. Tradicionalno, radikalna mastektomija i modificirana radikalna mastektomija bili su uobičajeni postupci lokoregionalne terapije koji su zatim zamijenjeni poštednim kirurškim zahvatima dojke zajedno s radioterapijom kao poželjnim protokolima. Sljedeći važan korak u napretku terapije lokalno uznapredovalog i operabilnog karcinoma je neoadjuvantna (preoperativna) kemoterapija. Sustavna kemoterapija u vrijeme lokoregionalnog recidiva također je pokazala značajno poboljšanje stope preživljenja.

Jedan od događaja koji je izazvao promjenu paradigme s globalnim utjecajem na prevenciju karcinoma dojke je ciljana terapija za hormonske receptore i vrste tumora koji imaju visok postotak izraženosti HER2 receptora. Pet godina adjuvantne endokrine terapije selektivnim modulatorom estrogenskog receptora (npr. tamoksifenom) ili inhibitorima aromataze (koji uzrokuju iscrpljivanje estrogena) smanjuje ponovnu pojavu karcinoma dojke i poboljšava sveukupno preživljavanje kod žena u ranoj fazi estrogneski receptor pozitivnim karcinomom dojke.

Zašto je uravnotežena prehrana iznimno važna kod oboljelih od karcinoma dojke pročitajte OVDJE. 

Literatura

Ahmad A. (2019) Breast Cancer Statistics: Recent Trends. In: Ahmad A. (eds) Breast Cancer Metastasis and Drug Resistance. Advances in Experimental Medicine and Biology, vol 1152. Springer, Cham.

Ako želite, možete prijeći na sljedeću kategoriju članaka ili pomoću kalkulatora provjeriti jeste li u riziku od pothranjenosti.