Karcinom gušterače

Gušterača je organ smješten u trbušnoj šupljini koji u organizmu ima dvostruku funkciju: endokrinu i egzokrinu. Endokrina funkcija podrazumijeva proizvodnju hormona koji se luče direktno u krvotok, a radi se o proizvodnji inzulina i glukagona koji nadziru koncentraciju glukoze u krvi. Egzokrina funkcija podrazumijeva lučenje tvari u kanale odnosno u slučaju gušterače, radi se proizvodnji dvadesetak enzima koji sudjeluju u probavi hrane. Gušterača je velika između 12 i 15 cm, a dijeli se na glavu, vrat, tijelo i rep. 

Prevalencija

Tumori gušterače mogu se razviti i iz endokrinog i egzokrinog dijela. Najčešće dolazi do maligne preobrazbe stanica egzokrinog dijela gušterače i posljedično razvoja adenokarcinoma koji čini 90% tumora gušterače. Tumor gušterače najčešće je smješten u glavi gušterače gdje može dovesti do blokiranja žučovoda što ometa probavu hrane. Karcinom gušterače vrlo je agresivan, a petogodišnja stopa preživljenja niža je od 10%. Među karcinomima sedmi je uzročnik smrtnosti te se češće javlja u razvijenim zemljama. Od karcinoma gušterače češće obolijevaju osobe starije od 65 godina i relativno jednako zahvaća oba spola. Incidencija karcinoma gušterače raste za 1 % godišnje i procjenjuje se da bi primjerice u SAD-u karcinom gušterače do 2030. godine mogao postati drugi najčešći uzrok smrti od karcinoma. 

Čimbenici rizika

Od svih čimbenika rizika pušenje najviše pridonosi razvoju karcinoma gušterače, a rizik od obolijevanja povećava i prekomjerna konzumacija alkohola, kronični pankreatitis, prekomjerna tjelesna masa i dijabetes. Tjelesna masa značajan je čimbenik rizika, a pokazalo se da se za svakih 5 jedinica indeksa tjelesne mase rizik pojave karcinoma gušterače povećava za 10 % podjednako u oba spola. Također, članovi obitelji iz prve linije srodstva (roditelji, djeca i braća i sestre) imaju devet puta uvećan rizik za obolijevanje. Nasljedne bolesti koje pogoduju razvoju više vrsta karcinoma pa i karcinoma gušterače su Peutz Jeghersov sindrom, obiteljska polipoza kolona i cistična fibroza. Među nepromjenjivim čimbenicima rizika je i krvna krupa, a dokazano je da osobe koje nisu krvna grupa 0 imaju veći rizik obolijevanja od karcinoma gušterače. I crijevna mikrobiota ima utjecaj na razvoj karcinoma gušterače. Naime, pokazalo se da kronična upala i metaboliti mikroorganizama moduliraju biološku aktivnost karcinoma gušterače.

Simptomi i dijagnostika

Među najčešćim simptomima karcinoma gušterače su bol u abdomenu, gubitak tjelesne mase i žutica. Ostali simptomi su pojava masne i bijele stolica, urina tamne boje i svrbež kože. Bol u abdomenu se javlja vrlo rano pa i kod tumora manjih od 2 cm. Bol se ponekad javlja uz prekide, pogoršava se nakon obroka i u ležećem položaju. U postavljanju dijagnoze ispituje se krvna slika (jetreni enzimi, bilirubin, razina enzima amilaze i lipaze). Od radioloških pretraga koristi se ultrazvuk koji je visoko osjetljiv kod tumora većih od 3 cm, dok se manji tumori na ultrazvuku teže uočavaju. Nakon ultrazvuka obavlja se CT abdomena, a ova se pretraga koristi za potvrdu dijagnoze i za utvrđivanje proširenosti bolesti s ciljem procjene je li tumor operabilan. S obzirom da određene bolesti poput kroničnog pankreatitisa i autoimunih bolesti gušterače mogu nalikovati tumorima gušterače ponekad se uz radiološke pretrage provodi i biopsija gušterače. 

Liječenje

Jedina terapijska opcija koja potencijalno može dovesti do izlječenja je kirurško uklanjanje zahvaćenog dijela gušterače. Međutim, zbog kasne prezentacije simptoma i njihove nespecifičnosti bolest se često dijagnosticira u uznapredovaloj fazi zbog čega je od ukupnog broja oboljelih samo njih 15 do 20% kandidat za operaciju u trenutku postavljanja dijagnoze. Kod oboljelih s karcinomom glave gušterače zlatni standard kirurškog liječenja je cefalična duodenopankreatektomija (Whipple). Kirurški zahvati karcinoma trupa i repa gušterače rjeđi su od zahvata glave gušterače jer se zbog odsustva simptoma bolest kasno dijagnosticira kada je već došlo do proširenja bolesti. Ako je moguće ukloniti tumor, provodi se distalna pankreatektomija sa splenektomijom. U rijetkim slučajevima uklanja se cijela gušterača. Uz kirurško liječenje primjenjuju se radioterapija i kemoterapija kao potporna terapija ili kao terapija izbora u oboljelih s inoperabilnim karcinomom. 

Literatura:

• Centner, H., Lauš, K., Schönberger, E., Gradinjan Centner, M. i Bartulić, A. (2023). KARCINOM GUŠTERAČE – UTJECAJ GENETSKIH I OKOLIŠNIH ČIMBENIKA. Hrana u zdravlju i bolesti, 12 (1), 16-20.
• McGuigan A, Kelly P, Turkington RC, Jones C, Coleman HG, McCain RS. Pancreatic cancer: A review of clinical diagnosis, epidemiology, treatment and outcomes. World J Gastroenterol. 2018 Nov 21;24(43):4846-4861. doi: 10.3748/wjg.v24.i43.4846. PMID: 30487695; PMCID: PMC6250924.