04.03.2019.

Koji su simptomi karcinoma pluća?

Simptomi karcinoma pluća često nisu specifični pa se bolest uobičajeno otkrije kasno. Najčešći simptomi koje bolesnik ima pri postavljanju dijagnoze jesu:

  • kašalj
  • gubitak tjelesne mase
  • osjećaj nedostatka zraka
  • iskašljavanje krvi
  • bol u prsnom košu
  • promuklost.

Karcinom pluća, međutim, može katkad imati i specifične simptome ovisno o mjestu nastanka tumora. Primjerice, s razvojem tumora pluća lokaliziranog u vrhu pluća mogu se javiti bol u ramenu koja se širi u ruku uz slabost i trnce u ruci i šaci, katkad punoća i edem jedne strane lica i/ili vrata i spuštena vjeđa oka iste strane tijela. Ako tumor pluća onemogućuje protok krvi gornjom šupljom venom, dolazi do osjećaja nedostatka zraka, „punoće“ u glavi s razvojem otoka lica, proširenim venama vrata i izraženim površinskim venama na prsnom košu. U 10 – 20% bolesnika zloćudni tumor pluća uzrokuje simptome koji nisu ovisni o direktnom lokalnom učinku ni primarnog tumora ni sekundarnih rasadnica (metastaza).

Kako se postavlja dijagnoza raka pluća?

Iako se katkad karcinom pluća otkrije slučajno (primjerice, na rutinski učinjenom radiogramu pluća) u ranijoj fazi bolesti bez simptoma, u većine se bolesnika bolest otkrije tek nakon razvoja simptoma u već uznapredovalom stadiju. Nalaz na fizikalnom pregledu ovisi o tome koliko je bolest proširena i koji su organi i/ili organski sustavi zahvaćeni.

Pri sumnji na postojanje zloćudnog tumora ključno je dobivanje materijala za analizu stanica ili tkiva tumora, a zatim točno određivanje proširenosti bolesti. Nakon razgovora s bolesnikom i fizikalnog pregleda vadi se krv za osnovne laboratorijske pretrage. Slijede slikovne radiološke pretrage, primjerice, radiogram prsnog koša (RDG) i kompjutorizirana tomografija (CT) prsnog koša i trbuha, a kod nekih bolesnika eventualno i nuklearna magnetska rezonancija (NMR) kralježnice ili pozitronska emisijska tomografija (PET).

Pri uzimanju tumorskog materijala za analizu najčešće su nužne invazivne tehnike koje uključuju bronhoskopiju, punkciju ili biopsiju povećanih limfnih čvorova, transtorakalnu biopsiju, punkciju i citološku analizu pleuralnog izljeva ili medijastinoskopiju s biopsijom limfnih čvorova sredoprsja. Radi određivanja proširenosti bolesti potrebno je katkad učiniti i scintigrafiju kosti (ako su prisutni simptomi ili postoji sumnja na rasadnice u kostima), radiograme kosti (ako su prisutni simptomi ili patološki scintigrafski nalaz), kompjutoriziranu tomografiju ili magnetsku rezonanciju mozga.1

Literatura

  1. Samaržija M i sur. Kliničke upute za dijagnozu, liječenje i praćenje bolesnika oboljelih od karcinoma pluća nemalih stanica. Liječ Vjesn 2011;133:361–5.

 

Sljedeće pročitajte

Koje su vrste karcinoma pluća? >>