Nikad niste pušili, a imate rak pluća? Broj ovakvih slučajeva je u porastu i nije slučajnost

Dijagnoza raka pluća asocira nas na dugogodišnje pušače i desetljeća cigareta, međutim, stvarnost je znatno složenija i uznemirujuća. Svaki četvrti dijagnosticirani slučaj raka pluća danas se pojavljuje kod osobe koja nikad u životu nije zapalila cigaretu. U Sjedinjenim Američkim Državama takvih slučajeva ima više od 20.000 godišnje, a globalno je rak pluća kod nepušača peti vodeći uzrok smrtnosti od raka u toj skupini. Dakle ne radi se o statističkoj anomaliji već o zasebnoj epidemiji s vlastitim uzrocima.

Tri recentne metaanalize i pregledni radovi pružaju danas jasniju sliku: nepušači obolijevaju od raka pluća zbog kombinacije čimbenika kojima su izloženi svaki dan, a da toga nisu ni svjesni. Pasivni dim tuđih cigareta, kuhinjske pare, radioaktivni plin ispod zemlje, zagađeni zrak iz prometa i industrije – sve to ostavlja trag u plućnom tkivu, godinama i najčešće bez simptoma

Pasivno pušenje

Metaanaliza 40 epidemioloških studija pokazala je da izloženost pasivnom pušenju povećava ukupni rizik od razvoja raka kod nepušača za 16%, dok rizik od raka pluća specifično povećava za 25%. S obzirom da prema procjeni pušenje uzrokuje oko 21% svih dijagnosticiranih slučajeva raka kod odraslih, pasivno pušenje nije zanemariva prijetnja. 

Kod žena su podaci još dramatičniji. Nepušačice koje su kronično izložene cigaretnom dimu u zatvorenom prostoru imaju i do 5,3 puta viši rizik od raka pluća od onih koje nisu bile izložene. Razlog leži u kemiji dima. Dim koji nastaje na vrhu upaljene cigarete, tzv. sidestream dim, sadrži 46 puta više amonijaka i 50 puta više nitrozamina od dima koji pušač izdahne. 

Mehanizam je dobro istražen, a radi se karcinogenima iz cigaretnog dima, posebno NNK i NNAL, koji se vežu za DNA i izazivaju mutacije u ključnim genima poput TP53 i KRAS, koji normalno štite stanicu od nekontroliranog rasta. NNAL ima dug biološki poluživot i može perzistirati u tijelu godinama, neprimjetno nakupljajući štetu.

Nevidljivi plin ispod zemlje

Radon je radioaktivni plin bez boje, mirisa i okusa. Nastaje prirodnim raspadom urana u tlu i stijenama, ulazi u kuće kroz pukotine u temeljima i porozne građevinske materijale te se nakuplja u zatvorenim prostorima – podrumima, prizemljima, slabo prozračenim uredima. Svjetska zdravstvena organizacija klasificirala ga je kao kancerogen prve kategorije i prepoznaje ga kao drugi vodeći uzrok raka pluća odmah nakon pušenja.

Analiza sedam studija pokazala je da izloženost radonu u stambenim prostorima povećava rizik od raka pluća za 82% kod nepušača. U Kini se procjenjuje da radon godišnje uzrokuje oko 150.000 smrtnih slučajeva od raka pluća. Kada se udiše, radon i njegovi radioaktivni produkti raspada talože se na bronhalnom epitelu, gdje emitiraju nabijene čestice koje oštećuju staničnu DNA i mogu pokrenuti nekontroliranu proliferaciju stanica.

Znanstvenici su otkrili i genetsku predispoziciju odnosno osobe s određenim varijantama GSTM1 i GSTT1 gena imaju povišen rizik od raka pluća pri istoj razini izloženosti radonu u odnosu na ostatak populacije. 

Koncentracija radona varira od kuće do kuće i od mjesta do mjesta. U Hrvatskoj ga najviše ima na području Karlovca (104 Bq/m³), u Primorsko-Goranskoj županiji (141 Bq/m³) te na području Like i Senja (198 Bq/m³). U Zagrebu je koncentracija radona vrlo niska: srednja vrijednost (aritmetička sredina) iznosi 47 Bq/m³, a radioaktivnost iznad 300 Bq/m3 smatra se vrlo opasnom po zdravlje. Dobra vijest je da redovito prozračivanje može smanjiti koncentraciju radona u prostoru za više od 90%.

Kuhinja kao neočekivani rizik

Izloženost parama pri kuhanju, posebno pri prženju hrane na visokim temperaturama, povećava rizik od raka pluća kod nepušača za gotovo 270%. Više od 60% nepušačica oboljelih od raka pluća u istraživanjima ima povijest dugotrajne izloženosti kuhinjskim isparavanjima.

Naime, na temperaturi od 150°C ulje oslobađa akrolein, spoj koji uzrokuje nadražaj sluznice nosa, očiju i dišnog sustava. Na 280°C ulje stvara vidljivi dim bogat policikličkim aromatskim ugljikovodicima i heterocikličkim aminima, od kojih su mnogi dokazani karcinogeni. Taj se dim teško raspršuje i može se udisati dulje vrijeme.

Postoji i genetska osjetljivost: osobe s određenom varijantom hOGG1 gena imaju znatno viši rizik od adenokarcinoma pluća pri istoj izloženosti kuhinjskim parama. Okoliš i genetika zajedno određuju ishod.

Međunarodna agencija za istraživanje raka kuhinjske pare klasificirala je kao karcinogen grupe 2A – vjerojatni karcinogen za ljude. Ventilacija i redovita upotreba nape, kao i prelazak na metode kuhanja na nižim temperaturama poput pirjanja, kuhanja i pripreme na pari, mogu značajno smanjiti rizik.

Kruta goriva i zagađenje koje ulazi kroz prozor

Na našim prostorima biomasa odnosno ugljen, drvo, biljni i životinjski otpad koriste se kao gorivo za kuhanje i grijanje. Analiza pet studija pokazala je da takva goriva povećavaju rizik od raka pluća kod nepušača za 5,5 puta, dok kod žena čak do 6,3 puta. Izgaranjem krutih goriva nastaju PM2.5 čestice u koncentracijama i do 1.000 µg/m³, što daleko nadmašuje sve preporučene granice. Premda biomasa ne sadrži nikotin, njezino djelovanje na plućno tkivo, kroz oksidativni stres, kroničnu upalu i oštećenje DNA, nalikuje djelovanju duhanskog dima.

No unutarnji zrak nije izoliran od vanjskog. Sitne čestice iz prometa, industrije i urbanih izvora tzv. ambijentalni PM2.5 i PM10, prodiru kroz ventilacijske otvore, pukotine i prozore. Pregledni rad korejskih istraživača s Katoličkog sveučilišta u Seulu potvrđuje da je rizik od raka pluća kod nepušača ovisan o koncentraciji okolišnih zagađivača zraka: što je veća izloženost, to je veći rizik.

Istraživanje na više od 520.000 europskih ispitanika pokazalo je da blizina prometnim cestama i razina dušikovog dioksida u zraku pouzdano predviđaju povećan rizik od raka pluća kod nepušača. Stanovnici koji žive unutar 3 km od teških industrijskih postrojenja imaju 3,5 puta viši rizik.

Kako čestice uzrokuju rak?

Novija  istraživanja objašnjavaju ne samo što uzrokuje rak nego i na koji način. Sitne čestice PM2.5 i PM10 dovoljno su male da dosegnu najdublje dijelove plućnog tkiva, alveole, gdje ih makrofagi, imunološke stanice pluća, pokušavaju neutralizirati. Taj proces aktivira kroničnu upalu koja, ako traje godinama, oštećuje DNA i remeti normalnu regulaciju staničnog rasta.

Jedan od ključnih mehanizama koji se danas intenzivno istražuje je epitelno-mezenhimalna tranzicija – proces u kojem normalne plućne stanice gube svoja karakteristična obilježja i počinju se ponašati poput agresivnijih, invazivnijih stanica. Kronična izloženost zagađivačima može pokrenuti taj proces i time pripremiti teren za transformaciju u maligno tkivo. Isti mehanizmi koji su poznati iz istraživanja raka uzrokovanog pušenjem sada se prepoznaju i u raku pluća nepušača samo s drugačijim okidačem.

Posebno su osjetljive žene i osobe s određenim genetskim predispozicijima. Nije svaka izloženost jednako opasna za sve – individualni genetski profil može pojačati ili ublažiti učinak vanjskih čimbenika. Upravo zato stručnjaci sve glasnije pozivaju na personalizirani pristup prevenciji i probiru, koji bi uzimao u obzir i spol i genetsku podlogu pacijenta, a ne samo dob i pušački status

Literatura:

• Hong Y, Jang KS, Xie H. Meta-analysis of the association between indoor environmental pollution and lung cancer risk in never-smokers. Am J Transl Res. 2025;17(8):5779-5798.
• Kim A-S, Ko H-J, Kwon J-H, Lee J-M. Exposure to Secondhand Smoke and Risk of Cancer in Never Smokers: A Meta-Analysis of Epidemiologic Studies. International Journal of Environmental Research and Public Health. 2018; 15(9):1981.
• Lim JU, Yoon HK. Narrative review: association between lung cancer development and ambient particulate matter in never-smokers. J Thorac Dis. 2022;14(2):553-563.