04.03.2019.

Nutritivni status kao alat za procjenu malnutricije

Nutritivni status pojedinca definiran je nizom povezanih čimbenika, a utvrđuje se sintezom informacija prikupljenih različitim metodama.

Što je malnutricija?

Malnutricija je širok pojam koji se rabi za sve poremećaje nutritivnog statusa – od pretilosti pa sve do tumorske kaheksije. Nastaje kao kombinacija bolesti, neadekvatnog unosa hranjivih tvari prehranom ili kao posljedica liječenja te je vrlo česta kod onkoloških, ali i ostalih akutnih ili kroničnih bolesnika.

Metode za procjenu nutritivnog statusa

Metode za procjenu pojedinih sastavnica nutritivnog statusa dijele se na:

  • anketne metode
  • antropometrijska mjerenja
  • biokemijske metode
  • klinički pregled

Kombinacijom navedenih podataka dobiva se uvid u nutritivni status bolesnika.

Antropometrijska mjerenja koja se rabe pri procjeni nutritivnog statusa jesu: dob, spol, tjelesna visina, tjelesna masa i podaci o njezinoj eventualnoj promjeni, indeks tjelesne mase te opseg nadlaktice.1 Podaci dobiveni antropometrijskim mjerenjima objektivni su i mogu dati jasan podatak o energijskim potrebama organizma.

Dijetetički podaci i klinički pregled korisni su u procjeni nutritivnog statusa. Mogu dati informacije o vrsti prehrane, prisutnim gastrointestinalnim simptomima, povećanju tjelesne mase ili njezinu smanjenju. Također, vrijedni su podaci o bolesnikovu funkcionalnom statusu te o njegovoj samostalnosti pri svakodnevnom funkcioniranju.

Od biokemijskih laboratorijskih podataka za procjenu nutritivnog statusa rabe se vrijednosti serumskih proteina (albumina), zatim vrijednosti lipida te određenih vitamina. U kliničkom radu postoje brojni upitnici koji služe za brzi probir bolesnika s nutritivnim rizikom. Osnovna pitanja u obrascima odnose se na gubitak tjelesne mase u posljednja 3 mjeseca, unos hrane, indeks tjelesne mase i stadij bolesti.1

Kod bolesnika s malignom bolesti najčešće se rabi upitnik NRS (Nutritional Risk Screening 2002) koji je 2002. godine prihvatilo Europsko društvo za kliničku prehranu. Iako nije kreiran specifično za onkološke bolesnike, njegova je prednost jednostavna primjena jer se procjena nutritivnog statusa provodi praćenjem bolesnika kao sastavnog dijela kontinuirane skrbi.

Postoji li rizik od nutritivne ugroženosti bolesnika, poduzimaju se različite mjere liječenja – od prilagodbe prehrane i uvođenja enteralnih pripravaka pa sve do upotrebe lijekova za povećanje apetita te (rijetko) parenteralnog hranjenja, pri kojem se posebno pripremljeni pripravci apliciraju direktno u krvožilni sustav.

Literatura

  1. Vranešić Bender D, Krznarić Ž. Malnutricija – pothranjenost bolničkih pacijenata. Medicus 2008;17(1):71–9.

 

Sljedeće pročitajte

Dobar nutritivni status onkološkog bolesnika poboljšava ishod liječenja >>