27.02.2019.

Onkološke bolesti probavnog sustava

Tumori probavnog sustava čine oko 25% svih malignih bolesti. Većinom rastu asimptomatski i manifestiraju se simptomima kada su već u uznapredovaloj fazi. Budući da za većinu ovih bolesti ne postoji učinkovita metoda probira i ranog otkrivanja, važno je poznavanje čimbenika rizika i ranih simptoma bolesti. Za bolesti pri kojima postoji učinkovita metoda ranog otkrivanja kao, npr., kod karcinoma debelog crijeva, važne su dobra informiranost i edukacija stanovništva da bi se što veći broj osoba odazvao i pristupio takvom otkrivanju. Zajedničke svim ovim bolestima jesu znatno bolja prognoza i mogućnost izlječenja u ranim stadijima bolesti.

Karcinom jednjaka

Karcinom jednjaka uglavnom se manifestira progresivnim otežanim gutanjem i znatnim gubitkom tjelesne mase, a može se pojaviti i promuklost. U osnovi postoje dva najčešća tipa malignih tumora jednjaka: karcinom pločastih stanica i adenokarcinom.
​​​​​

  • Rizični čimbenici za razvoj karcinoma jednjaka

    Nastanak karcinoma pločastih stanica povezan je s pušenjem i konzumacijom alkohola te se najčešće razvija u gornje dvije trećine jednjaka. U donjem dijelu jednjaka te na prijelazu prema želucu pojavljuje se adenokarcinom. Najvažniji rizični čimbenici za razvoj adenokarcinoma jesu debljina, gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) i Barrettov jednjak. Barrettov je jednjak stanje u kojem se sastav stanica sluznice jednjaka mijenja, obično zbog ponovljenih izlaganja želučanoj kiselini, što se događa kod GERB-a.

    U razvijenim, zapadnim zemljama u porastu je učestalost adenokarcinoma jednjaka i ezofagogastričnog prijelaza. Karcinom jednjaka rano se širi u okolne limfne čvorove i daje udaljene metastaze (rasadnice).
     
  • Dijagnosticiranje bolesti

    Glavna dijagnostička metoda jest ezofagogastroskopija. Kompjutoriziranom tomografijom (CT) prsnog koša i trbuha utvrđuje se proširenost bolesti. Pri ranim stadijima bolesti metoda liječenja je kirurški zahvat, s izuzetkom raka gornjeg dijela jednjaka koji se liječi kemoradioterapijom. Usputna (konkomitantna) kemoradioterapija prije kirurškog zahvata produljuje preživljenje bolesnika s lokalno uznapredovalom bolešću. Pri postojanju udaljenih metastaza (rasadnica), kod bolesnika dobra općeg stanja primjenjuje se palijativna kemoterapija.

Karcinom želuca

  • Rizični čimbenici

    Učestalost ove vrste tumora smanjuje se, s izuzetkom tumora gastroezofagealnog prijelaza i gornjeg dijela želuca. Osim unosa usoljene i dimljene hrane te prethodne infekcije bakterijom Helicobacter pylori, među rizične čimbenike za razvoj tumora ubrajamo i atrofični gastritis te operaciju želuca.
     
  • Postavljanje dijagnoze

    Simptomi bolesti tihi su i nespecifični pa se bolest obično otkriva u uznapredovaloj fazi. Gastroskopija je važna za dijagnozu, a CT za utvrđivanje proširenosti bolesti. Rani stadiji bolesti liječe se kirurški, nakon čega se kod bolesnika visokog rizika od povrata bolesti provodi konkomitantna kemoradioterapija ili kemoterapija. Kod lokoregionalno uznapredovale bolesti primjena perioperativne kemoterapije ili preoperativne kemoradioterapije rezultira duljim preživljenjem. Pri postojanju udaljenih metastaza (rasadnica) kod bolesnika dobra općeg stanja primjenjuje se palijativna kemoterapija.

Karcinom debelog crijeva

  • Rizični čimbenici

    Ovo je jedan od najčešćih malignih tumora u svijetu u oba spola. Pri nastanku ovog tumora važni su genska predispozicija, način života i prehrana, kao i kronične upalne bolesti crijeva (ulcerozni kolitis, Crohnova bolest). Sjedilački način života uz unos većih količina crvenog mesa i hrane bogate energijom važna su predispozicija za nastanak bolesti. Obiteljska adenomatozna polipoza (FAP) i hereditarni nepolipozni kolorektalni karcinom poznati su genski sindromi s povišenim rizikom od nastanka raka debelog crijeva.
     
  • Simptomi

    Karcinom debelog crijeva manifestira se najčešće pojavom krvi u stolici, promjenom u pražnjenju crijeva (razdoblja opstipacijâ i proljevâ), pojavom uske stolice, boli u trbuhu, umorom i anemijom. Metode ranog probira jesu test na okultno krvarenje u stolici i kolonoskopija. Na probir se upućuju osobe starije od 50 godina. Osobe s visokim rizikom (pozitivna obiteljska anamneza, upalne bolesti crijeva) upućuju se na testiranje i prije 40. godine. Kolonoskopija je važna dijagnostička metoda, a CT-om se utvrđuje proširenost bolesti. Pri lokaliziranoj bolesti liječenje započinje kirurškim zahvatom, a kod III. stadija (pozitivni regionalni limfni čvorovi) slijedi kemoterapija. Kod lokoregionalno uznapredovalog karcinoma rektuma liječenje započinje kemoradioterapijom, a nastavlja se kirurškim zahvatom. Metastatska se bolest, ovisno o općem stanju bolesnika, liječi kemoterapijom i biološkom terapijom u skladu sa statusom gena RAS i BRAF. Resektabilne metastaze (rasadnice) jetre ili pluća treba operirati jer se time produljuje petogodišnje preživljenje.


​​​​​​​Karcinom anusa

Karcinom anusa najčešće se pojavljuje kao mala izraslina ili ulkus koji smeta, boli i/ili krvari. Kod uznapredovale bolesti može doći do inkontinencije stolice i razvoja fistule. Dijagnosticira se anorektoskopijom, dok se proširenost bolesti utvrđuje CT-om ili magnetskom rezonancijom (MR).

  • Rizični čimbenici

    Najčešće je riječ o karcinomu pločastih stanica. Karcinom anusa relativno je rijetka bolest. Rizični čimbenici za razvoj bolesti jesu imunosupresija, infekcija humanim papilomavirusom (HPV), infekcija virusom herpesa simpleksa ili virusom humane imunodeficijencije (HIV). Liječi se konkomitantnom kemoradioterapijom.​​​​​​​​​​​​​​

Karcinom jetre

U 80% osoba oboljelih od karcinoma jetre prisutna je ciroza jetre, najčešće uzrokovana hepatitisom B, C ili alkoholom. Toksini poput aflatoksina (proizvod plijesni Aspergillus flavus) također su čimbenici rizika od nastanka bolesti.

  • Simptomi

    Karcinom jetre manifestira se tupom boli ispod desnoga rebrenog luka, gubitkom tjelesne mase i često povišenom tjelesnom temperaturom. Kod uznapredovale bolesti mogu se pojaviti znakovi zatajenja funkcije jetre poput nakupljanja tekućine u trbuhu (ascites), žutice, osipa po koži (petehije) te oticanja nogu. Bolest se dijagnosticira biopsijom, iako se na nju u pojedinim slučajevima može posumnjati već na temelju radiološke obrade i vrijednosti markera α-fetoproteina (osobito ako su vrijednosti više od 500 ng/dL).​​​​​​​
     
  • Metode liječenja karcinoma jetre

    Najučinkovitije je kirurško liječenje, no ono je moguće samo u oko 10% bolesnika. Kod malog broja bolesnika s lokalnom neresektabilnom bolesti moguće su ove opcije lokalnog liječenja: transarterijska embolizacija (TACE), intenzitetno modulirana radioterapija (IMRT), radiofrekventna ablacija, kriokirurgija i perkutana etanolska injekcijska terapija. Kemoterapija je slabo učinkovita. U liječenju se primjenjuje biološka terapija sorafenibom.

Karcinom gušterače

  • Rizični čimbenici

    Ovo je jedan od malignih tumora s najlošijom prognozom, koji se otkriva obično u uznapredovaloj fazi bolesti. Njegov nastanak povezuje se s genskom predispozicijom, pušenjem, konzumacijom alkohola, kroničnim pankreatitisom, izloženošću kemikalijama i prekomjernom tjelesnom masom.​​​​​​​
     
  • Simptomi bolesti

    Simptomi su nespecifični i pojavljuju se najčešće kasno u obliku gubitka tjelesne mase, mučnine, boli u gornjem dijelu trbuha sa širenjem u leđa, pojavom šećerne bolesti i proljeva. Kod tumora u području glave gušterače prvi znak bolesti može biti nagla pojava žutice bez prisutnosti boli. U dijagnostici se primjenjuju CT i endoskopski ultrazvuk. Potrebna je histološka ili citološka verifikacija bolesti. Najčešće je riječ o adenokarcinomu. Kirurški zahvat moguć je samo u 10% bolesnika. Kod takvih bolesnika provodi se dodatno liječenje kemoterapijom. Kod bolesnika s lokoregionalno uznapredovalom bolesti liječenje se provodi kemoterapijom i, u pojedinim slučajevima, kemoradioterapijom. Kod metastatske bolesti bolesnika dobra općeg stanja liječenje se provodi palijativnom kemoterapijom.

Karcinom žučnih vodova i žučnog mjehura

  • Simptomi

    Otkriva se obično u uznapredovaloj fazi bolesti kada se često manifestira žuticom, gubitkom tjelesne mase, mučninom, boli ispod desnoga rebrenog luka, povišenom temperaturom (osobito u poslijepodnevnim satima), povraćanjem te svrbežom kože. Češće se javlja kod osoba s dugotrajnom kolelitijazom i tzv. porculanskim žučnim mjehurom koji je posljedica kronične upale, kod oboljelih od ulceroznog kolitisa, primarnoga sklerozirajućeg kolangitisa, u bolesnika s kongenitalnim anomalijama pankreatikobilijarnog stabla i pri infekcijama parazitima.​​​​​​​
     
  • Dijagnoza bolesti

    ​​​​​​​U dijagnostici se primjenuju CT ili MR te endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija (ERCP). Liječenje se provodi radikalnim kirurškim zahvatom ili, ako to nije moguće, palijativnim (premoštenje, stent) kirurškim zahvatom. Pri liječenju uznapredovalog ili metastatskog karcinoma primjenjuje se kemoterapija (kod bolesnika dobra općeg stanja).

Zaključak

Različiti karcinomi probavnog sustava čine gotovo četvrtinu svih malignih bolesti. Budući da za većinu ovih bolesti ne postoji učinkovita metoda probira i ranog otkrivanja, važno je poznavanje čimbenika rizika i ranih simptoma bolesti. Zajedničke svim tim bolestima jesu znatno bolja prognoza i mogućnost izlječenja u ranim stadijima bolesti.

Literatura

  1. Tabernero J, Cervantes A, van Halteren H (ur.). Gastrointestinal tract tumours. ESMO Press; 2016.

 

Sljedeće pročitajte

Kako prilagoditi prehranu kod karcinoma jetre? >>