15.09.2020.

Utjecaj prehrane u prevenciji karcinoma vrata maternice

Odmah nakon karcinoma dojke i štitnjače, karcinom vrata maternice treća je po učestalosti vrsta karcinoma koji je dijagnosticira kod žena u dobi od 30 do 49 godina u Hrvatskoj. Prema posljednjim podacima Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od invazivnog raka vrata maternice u Hrvatskoj je u 2016. godini oboljelo 317 žena (stopa od 14,3 na 100.000 stanovnika), a prema Izvješću o umrlim osobama u 2018. godini je umrlo 125 žena od posljedica te bolesti (stopa od 5,4 na 100.000 stanovnika). Prema podacima istog registra, preživljenje žena oboljelih od karcinoma vrata maternice u razdoblju između 2000. i 2014. godine iznosi 63 %. Iako je vidljiv napredak u stopama preživljenja, nažalost podaci o preživljenju za neka sijela među kojima je i rak vrata maternice pokazuju da se  Hrvatska nalazi pri dnu zemalja Europske unije uključenih u istraživanje.

 

Prevencija karcinoma vrata maternice

Infekcija HPV-om (humani papiloma virusom) je glavni rizični čimbenik za razvoj raka grlića maternice, iako infekcija sama po sebi nije dovoljna kako bi se bolest razvila. Učestala promjena spolnih partnera, korištenje oralnih kontraceptiva i pušenje najčešći su dodatni rizični čimbenici koji uzrokuju progresiju infekcije HPV-om u displaziju, a potom i razvoj karcinoma vrata maternice. Edukacijom mladih djevojaka i žena te redovitim ginekološkim pregledima rizik za razvoj karcinoma vrata, odnosno cerviksa maternice može se u velikoj mjeri smanjiti. U posljednjih desetak godina posebno je porastao interes za prevenciju humanog papiloma virusa i njegovih malignih promjena prehranom, odnosno određenim nutrijentima.

 

Uloga prehrane

Još uvijek se  ne zna mnogo o utjecaju prehrane na karcinogenezu. Nekoliko studija dokazalo je povezanost prehrambenih čimbenika i karcinoma vrata maternice, no konačni zaključci nisu još doneseni. Međutim, neke opće preporuke ipak su jasne, a većina njih odnosi se na povećan unos voća i povrća, odnosno namirnica bogatih folnom kiselinom, vitaminima A, C i E te beta-karotenom. 

Folna kiselina

Poznato je da folna kiselina ima ključnu ulogu u sintezi, metilaciji i popravku DNA u procesu diobe stanica što potencijalno može utjecati na karcinogenezu. Niske razine folne kiseline mogu rezultirati hipometilacijom DNA što dovodi do pucanja lanaca DNA što olakšava integraciju genoma HPV-a u ljudski DNA.

Folna kiselina i vitamin B12 nužni su za uspješno djelovanje metionin sintaze, enzima koji ima ulogu u sintezi aminokiseline metionina, iz homocisteina (Hcy). Ukoliko je smanjena koncentracija ovih vitamina, dolazi do povećanja koncentracija Hcy u organizmu, a poznato je da su povišene količine Hcy bitan čimbenik razvoja karcinoma grlića maternice. Također, niske razine folata i vitamina B12 rezultiraju smanjenjem razine metilacije DNA,  što može povećati rizik razvoja displazije cerviksa, te posljedično i karcinoma. 

Epidemiološke studije potvrdile su hipotezu da folna kiselina također ima zaštitnu ulogu u prevenciji displazije cerviksa, a posljedično i razvoj karcinoma. Preporučeni dnevni unos folne kiseline za žene reproduktivne dobi iznosi 400 µg, koje je poželjno osigurati konzumacijom zelenog lisnatog povrća, mahunarki, naranča ili orašastog voća, kao što su bademi i lješnjaci.

Vitamini B skupine

Uz folnu kiselinu, istraživanja pokazuju da i drugi vitamini B skupine imaju zaštitnu ulogu u prevenciji karcinogeneze cerviksa. Studija objavljena 2003. godine u časopisu Cancer Causes and Control, navodi kako žene kod kojih je utvrđen deficit vitamina B1, B2 i B12 imaju veći rizik za displaziju, a time i za razvoj karcinoma cerviksa. Prema rezultatima studije, žene koje su prehranom ili dodacima prehrani unosile otprilike trostruko više navedenih vitamina B skupine, imale su za 50 – 90 % manji rizik za displaziju cerviksa u odnosu na žene koje su ove nutrijente uzimale u nedovoljnim količinama.

Antioksidansi

Studija objavljena 2010. godine u časopisu Nutrition and Cancer, a provedena u Koreji utvrdila je snažnu povezanost između karcinoma vrata maternice i prehrambenog unosa antioksidansa, posebno vitamina A, C, E i β-karotena. Rezultati su pokazali kako povećani unos antioksidansa može smanjiti rizik razvoja karcinoma vrata maternice. Važno je naglasiti kako rezultati navode da je poželjan primarni izvor antioksidansa svježe voće i povrće. 

Povoljan učinak se objašnjava saznanjem kako navedeni antioksidansi mogu selektivno inhibirati rast tumorskih stanica bez toksičnog djelovanja na normalne stanice. 

Povoljan učinak na zdravlje ženskog reproduktivnog sustava pokazuje i vitamin E, koji također posjeduje antioksidativno djelovanje. Meta-analiza studija koje su se bavile pitanjem vitamina E i karcinoma vrata maternice utvrdila je  kako povećani unos vitamina E te povećana koncentracija vitamina E u krvi mogu smanjiti rizik od displazije cerviksa, te konačno razvoj karcinoma. Prehrambeni izvori vitamina E uključuju biljna ulja, cjelovite žitarice, pšenične klice, orašasto voće i sjemenke, a ženama reproduktivne dobi preporučuje se dnevni unos od 100 IU vitamina E.

Uloga vitamina C kao antioksidansa prvenstveno se pripisuje njegovoj sposobnosti hvatanja slobodnih radikala. Također, poznata je i sinergijska uloga vitamina C i vitamina E. Istraživanja objavljeno 2016. godine u časopisu Nutrition and cancer pokazalo je kako se povećanje unosa vitamina C za 50 mg dnevno povezuje sa smanjenjem rizika razvoja karcinoma vrata maternice.

Ženama koje boluju od karcinoma vrata maternice, najčešće se preporučuje doza od 500 mg vitamina C i 30 mg beta karotena, kao potporna antioksidativna terapija. Dobar izvor karotenoida je tamnozeleno, žuto, crveno i narančasto obojeno voće i povrće, dok najviše vitamina C nalazimo u paprici, citrusnom i bobičastom voću.

Osim navedenih poznatih antioksidansa, novija istraživanja u fokus stavljaju neke manje poznate antioksidanse. Rezultati istraživanja provedena na flavonoidima, luteoilnu i kvercetinu, pokazali su kako navedeni spojevi mogu inhibirati ekspresiju ubikvitin-E2S-ligaze (UBE2S), odnosno proteina koji sudjeluje u formaciji i proliferaciji stanica karcinoma. Glavni izvori lutelina i kvercetina su crni čaj, kadulja, šipak, luk, jabuke, crno vino, maslinovo ulje, bobičasto voće, crvena paprika i heljda. 

Vitamin D

Novija istraživanja u fokusu imaju vitamina D na razvoj karcinoma maternice. Vitamin D ima brojna  blagotvorna djelovanja na zdravlje, kao što su sprječavanje rasta i širenja karcinogenih stanica u druga tkiva te potiče apoptozu stanica karcinoma,  zbog čega se sve više istražuje njegova uloga u prevenciji  različitih vrstama karcinoma. Prema rezultatima studije objavljene 2016. godine u  časopisu Journal of Experimental Therapeutics & Oncology, deficit vitamina D može biti jedan od rizičnih čimbenika za perzistenciju humanog papiloma virusa te povezane displazije cerviksa. 

S obzirom na dobivene rezultate, preporuča se adekvatan unos vitamina D svim ženama reproduktivne dobi, u količini od 600 IJ, odnosno 15 µg vitamina D svakodnevno.

 

Zaključno, rezultati navedenih studija pokazuju protektivne učinke različitih nutrijenata, najviše antioksidansa, na razvoj bolesti. Studije novijeg datuma donose saznanja o povezanosti nutrijenata kao što su vitamin D ili flavonoidi i HPV infekcije, displazije i karcinoma vrata maternice. S obzirom na dokazane blagotvorne učinke na žensko reproduktivne zdravlje, preporuča se unos navedenih nutrijenata i to putem hrane, odnosno voća i povrća, kako bi uz vitamine i antioksidanse, u organizam unijeli i ostale vrijedne sastojke tih namirnica, kao što su prehrambena vlakna. Također, ne treba zaboraviti na dodatke prehrani koji imaju sve više čvrstih znanstvenih dokaza o blagotvornom djelovanju. Jedan od njih je i kurkumin, koji pokazuje potencijalni zaštitni učinak od razvoja karcinoma grlića maternice kod žena koje su zaražene HPV-om. 

 

Literatura:

Kim J, Kim MK, Lee JK, Kim J-H, Son SK, Song E-S, Lee KB, Lee JP, Lee JM, Yun YM. (2010) Intakes of Vitamin A, C, and E, and β-Carotene Are Associated With Risk of Cervical Cancer: A Case-Control Study in Korea. Nutrition and Cancer, 62:2, 181-189.

Sedjo RL, Roe DJ, Abrahamsen M, Harris RB, Craft N, Baldwin S, Giuliano AR. (2002) Vitamin A, Carotenoids, and Risk of Persistent Oncogenic Human Papillomavirus Infection. Cancer Epidemiology, Biomarkers & Prevention. 11, 876–884.

Myung S-K, Ju W, Kim S, Kim H, for the Korean Meta-analysis (KORMA) Study Group. (2011) Vitamin or antioxidant intake (or serum level) and risk of cervical neoplasm: a meta-analysis. BJOG. 118, 1285–1291.

Cao D, Shen K, Li Z, Xu Y, Wu D. (2016). Association between vitamin C Intake and the risk of cervical neoplasia: A meta-analysis. Nutrition and cancer, VOL. 0, NO. 0, 1–10. 

Lin T-H, Hsu W-H, Tsai P-H, Huang Y-T, Lin C-W, Chen K-C, Tsai I-H, Kandaswami CC, Huang C-J, Chang G-J, Lee M-T, Cheng CH. (2016) Dietary flavonoids, luteolin and quercetin, inhibit invasion of cervical cancer by reduction of UBE2S through epithelial–mesenchymal transition signaling. DOI: 10.1039/c6fo00551a

Hu X, Li S, Zhou L, Zhao M, Zhu X (2017) Effect of vitamin E supplementation on uterine cervical neoplasm: A meta-analysis of case-control studies. PLoS ONE 12(8): e0183395. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0183395

Özgü E, Yılmaz N, Başer E, Güngör T, Erkaya S, Yakut Hİ. (2016) Could 25-OH vitamin D deficiency be a reason for HPV infection persistence in cervical premalignant lesions? J Exp Ther Oncol. 11 (3), 177-180.

Castellsague X, Bosch FX, Munoz N. (2002) Environmental co-factors in HPV carcinogenesis. Virus Research. 89, 191-199.

Hernandez BY, McDuffie K, Wilkens LR, Kamemoto L, Goodman MT. (2003) Diet and premalignant lesions of the cervix: evidence of a protective role for folate, riboflavin, thiamin, and vitamin B12. Cancer Causes Control. 14 (9), 859-70.