Vladine i znanstvene organizacije diljem svijeta redovito izdaju i ažuriraju preporuke za primjenu vitamina D. Pritom su u posebnom fokusu dojenčad, djeca i osobe starije dobi, populacijske skupine koje se ne izlažu sunčevom zračenju, ali i osobe oboljele od kroničnih bolesti poput onkoloških bolesnika.
Većina smjernica suglasna je kako sva dojenčad tijekom prve godine života treba primati 400 IJ vitamina D dnevno, a osobe starije dobi između 400 i 800 IJ dnevno. Smjernice koje izdaju stručna društva nerijetko ističu i veće preporučene doze za određene rizične skupine koje imaju veću šansu za razvoj nedostatka vitamina D, posebice za osobe na terapiji određenim lijekovima te oboljele od autoimunih, malignih, metaboličkih i drugih bolesti.
Sve vrste preporuka jednoglasno navode kako se koncentracija vitamina D treba održavati na razini većoj od 50 nmol/L u svih dobnih skupina. Većina populacije koja obitava u urbanim središtima sjeverne hemisfere treba redovito koristiti nadoknadu vitamina D, posebice tijekom hladnijeg dijela godine kako bi se koncentracija vitamina D u krvi održavala na razini od 75 do 150 nmol/L.
Što kada ne uspijevamo postići ciljne vrijednosti vitamina D u krvi?
Optimalan pristup nadoknadi vitamina D bilo bi laboratorijsko određivanje vitamina D u krvi i doziranje sukladno nalazima. Međutim, takav često nije opravdan zbog povećanih troškova za zdravstveni sustav ili uslijed nedostupnosti zdravstvenim uslugama čemu smo svjedočili tijekom pandemije. Stoga se za osobe kod kojih nije poznata početna vrijednost vitamina D u krvi uzima u obzir anamneza i čimbenici rizika te uvodi preporučena doza sukladno procijenjenim potrebama. Za rizične skupine koje se ne izlažu suncu ili su izloženi drugim čimbenicima rizika ta doza se kreće između 1.000 i 2.000 IJ i smatra se preventivnom dozom koja se može primjenjivati dugoročno, posebice tijekom hladnijeg dijela godine. Terapijska doza uvodi se nakon laboratorijski potvrđenog nedostatka vitamina D u krvi (vrijednosti manje od 75nmol/L) i iznosi 6.000 IJ, a obično se preporučuje kontinuirana primjena te doze u trajanju 2-3 mjeseca.
U pretilih osoba te u bolesnika s malapsorpcijom uslijed bolesti probavnog sustava preporučuju se dvostruko ili čak trostruko veće doze od navedenih, budući da se kod njih teško dostižu ciljne vrijednosti vitamina D u krvi standardnim režimom doziranja.
Nakon provedene terapijske nadomjesne primjene vitamina D preporučuje se napraviti laboratorijsku provjeru koncentracije u krvi. Ako ciljne vrijednosti nisu postignute, preporučuje se povećanje doze za 1.5 – 2 puta u trajanju od dva mjeseca. Nakon 3 - 6 mjeseci potrebno je ponoviti laboratorijsku pretragu kod osoba koje primjenjuju terapijski princip doziranja. Valja napomenuti da primjena doza većih od 4.000 IJ mora biti provedena pod liječničkim nadzorom.
Specifičnosti primjene vitamina D u onkoloških bolesnika
Od prve publikacije braće Garland 1980. godine koja je ukazala na povezanost između sunčevog zračenja i incidencije i smrtnosti od raka debelog crijeva, terapijski potencijal vitamina D u liječenju malignih bolesti intenzivno se istražuje. Istodobno, eksperimentalne studije su pokazale antineoplastične učinke aktivnog vitamina D, pružajući uvjerljivost kliničkim opažanjima.
Nekoliko sustavnih pregleda opisalo je povezanost između niskih razina 25(OH)D (<50 nmol/L) i veće incidencije i mortaliteta uslijed različitih sijela raka, posebno debelog crijeva i dojke. Iako rezultati svih studija nisu suglasni i još uvijek nema jasnog konsenzusa o pozitivnim učincima vitamina D na maligne bolesti, često se pojavljuju studije koje afirmiraju ulogu ovog vitamina u suportivnom liječenju onkoloških bolesnika. Prema rezultatima studija, primjena vitamina D može imati povoljan učinak na preživljenje, ali ne i na incidenciju malignih bolesti. Smatra se i da onkološki bolesnici s adekvatnom koncentracijom vitamina D u krvi imaju bolji odgovor na standardnu terapiju.
Nedavno objavljeni sistematski pregled znanstvenih studija potvrdio je učinak većih koncentracija 25(OH)D (>75 nmol/L) u krvi na ukupno preživljenje i preživljenje bez progresije bolesti. Iako nije konačan, u svakom slučaju, opći je konsenzus u ovome trenutku da vitamin D ima blagotvoran učinak na smanjenje smrtnosti od raka.
Literatura:
- Bilezikian JP, Formenti AM, Adler RA, Binkley N, Bouillon R, Lazaretti-Castro M, Marcocci C, Napoli N, Rizzoli R, Giustina A. Vitamin D: Dosing, levels, form, and route of administration: Does one approach fit all? Rev Endocr Metab Disord. 2021;22(4):1201-1218.
- Bouillon R. Comparative analysis of nutritional guidelines for vitamin D. Nat Rev Endocrinol. 2017;13(8):466-479.
- Garland CF, Garland FC. Do sunlight and vitamin D reduce the likelihood of colon cancer? Int J Epidemiol. 1980;9(3):227–31.
- Napoli N, Rizzoli R, Giustina A. Vitamin D: Dosing, levels, form, and route of administration: Does one approach fit all? Rev Endocr Metab Disord. 2021 Dec;22(4):1201-1218. doi: 10.1007/s11154-021-09693-7. Epub 2021 Dec 23.