Vrste enteralnih pripravaka

Sastav enteralnih pripravaka nutricionistički je usklađen s potrebama bolesnika. Pripravci za prehranu bolesnika posebno su kategorizirana hrana koju nazivamo „hrana za posebne medicinske potrebe“. Enteralni se pripravci izdaju na liječnički recept uz preporuku bolničkog liječnika specijalista, često se nalaze na osnovnoj ili dopunskoj listi lijekova HZZO-a, a prodaju se samo u ljekarnama. Hrana za posebne medicinske potrebe regulirana je Uredbom EU-a 609/2013 koja se odnosi na Hranu za posebne skupine (engl. Food for Specific Groups). U nju se ubrajaju i hrana za dojenčad i malu djecu te zamjene za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti. Takva je hrana posebno pripremljena ili je posebnog sastava, a namijenjena je dijetalnoj prehrani bolesnika te se mora konzumirati pod liječničkim nadzorom.

Osnovni kriterij za podjelu enteralnih pripravaka jest njihov kemijski sastav pa ih prema tome dijelimo na polimerne, oligomerne i monomerne. Osnovna je razlika između ovih pripravaka u veličini, odnosno količini i vrsti prisutnih molekula i supstrata. Monomerni pripravci dostupni su samo za pedijatrijsku dob, budući da u odrasloj dobi oligomerni i monomerni pripravci imaju približno jednaku podnošljivost.

Uz tu temeljnu podjelu postoji i podjela na tzv. standardne (najčešće polimerne) i specijalne pripravke. Kada je riječ o specijalnim pripravcima, obično se radi o formulacijama kod kojih je intervenirano u sastav i omjere makronutrijenata da bi se prilagodili pojedinim bolestima te su im dodani pojedini nutrijenti u dozama s farmakološkim učinkom koje nazivamo farmakonutrijenti. Zasebna su skupina modularni pripravci koji najčešće sadržavaju jednu vrstu makronutrijenata.

U specijalne pripravke ubrajaju se brojni polimerni i oligomerni pripravci prilagođeni potrebama u posebnim patološkim stanjima kao što su nasljedni metabolički poremećaji ili specifične bolesti koje uključuju disfunkciju pojedinog organa poput akutne i kronične bubrežne insuficijencije, kronične opstruktivne plućne bolesti, bolesti jetre, dekubitalnih ulkusa i kroničnih rana, sarkopenije, tumorske kaheksije, intolerancije glukoze i brojnih drugih kliničkih situacija.