Zašto je enteralna prehrana važna kod bolesnika s tumorima glave i vrata?

Enteralna prehrana podrazumijeva unos hrane i/ili komercijalnih pripravaka, ponajprije s pomoću sonde u želudac ili početni dio tankog crijeva. Pravilo je da svi bolesnici u kojih je probavni sustav koliko-toliko očuvan i sposoban za digestiju, apsorpciju i ekskreciju crijevnog sadržaja trebaju rabiti probavni sustav, jer su nutrijenti u njemu trofični čimbenici koji održavaju crijevnu sluznicu zdravom, štite je od infekcija i sprječavaju atrofiju apsorpcijske površine crijeva.¹

Onkološki bolesnici mogu imati brojne probleme vezane uz prehranu: anoreksiju, kaheksiju, gubitak apetita, mučninu i povraćanje, osjećaj sitosti, promjene osjeta okusa i mirisa, suhoću u ustima, disfagiju, stomatitis, opstipaciju, proljev. Pri nastanku malnutricije kod oboljelih od zloćudnih bolesti sudjeluju brojni čimbenici. Ona može nastati zbog sustavnog učinka tumora, njegova lokalnog učinka ili kao nuspojava terapije.²

Enteralna prehrana smatra se optimalnom metodom za bolesnike s karcinomom kojima probavni sustav funkcionira (u obliku dodatnih međuobroka, s pomoću nazogastrične sonde ili postavljanjem katetera za gastrostomu ili jejunostomu)³. Prednosti takve prehrane višestruke su: očuvanje sluznice i sluznične barijere u probavnom sustavu, održavanje enzimske aktivnosti i imunosne funkcije probavnog sustava te održavanje ravnoteže mikrobiote. Ukratko, podupire se integritet intestinalne mukoze, a hrana se probavlja na fiziološki način, što dovodi do poboljšanja ishoda liječenja.³

Indikacije za enteralnu prehranu u bolesnika s karcinomom glave i vrata: teškoće s gutanjem, ranija pothranjenost (alkohol, duhan) i mukozitis nakon kemoradioterapije. Enteralnom prehranom u bolesnika s karcinomom povećava se nutritivni unos, smanjuje gubitak tjelesne mase te poboljšava ishod bolesti (snižava se mortalitet i smanjuje učestalost komplikacija). Osim toga, postiže se bolji klinički učinak koji prati i odnos troškova te učinkovitosti. Primjena enteralne prehrane u ranome postoperativnom toku poboljšava oksigenaciju crijeva u odnosu prema totalnoj parenteralnoj prehrani⁵. U bolesnika na kemoterapiji enteralna prehrana utječe na poboljšani imunosni odgovor, omogućava bolji učinak kemoterapije, manje komplikacija i manju toksičnost prema gastrointestinalnom sustavu.⁶

Prednost enteralne prehrane u kućnim uvjetima jest to što iziskuje manje tehničke potpore i nije sklona čestim ili teškim komplikacijama. Hrana koju pacijent dobiva putem sonde može biti pripremljena u kući u izmiješanome, kašastom obliku ili se mogu davati gotovi enteralni pripravci odnosno kombinacija navedenoga.

Rano i često procjenjivanje nutritivnog statusa, odgovarajuća hrana i pravodobno uključivanje enteralne/parenteralne prehrane mogu znatno unaprijediti kvalitetu života terminalnog bolesnika.

Literatura

1. Douglass HO Jr, Milliron S, Nava H, Eriksson B, Thomas P, Novick A, Holyoke ED. Elemental diet as an adjuvant for patients with locally advanced gastrointestinal cancer receiving radiation therapy: a prospectively randomized study. JPEN J Parenter Enteral Nutr 1978;2(5):682–6.
2. Cherny NI. Taking care of the terminally ill cancer patient: management of gastrointestinal symptoms in patients with advanced cancer. Ann Oncol 2004;15(Suppl 4):iv205–13.
3. Bozzetti F. Nutritional support in the adult cancer patient. Clin Nutr 1992;11:167–79.
4. Bozzetti F, Braga M, Gianotti L, Gavazzi C, Mariani L. Postoperative enteral versus parenteral nutrition in malnourished patients with gastrointestinal cancer: a randomised multicentre trial. Lancet 2001;358(9292):1487–92.
5. Braga M, Gianotti L, Gentilini O, Parisi V, Salis C, Di Carlo V. Early postoperative enteral nutrition improves gut oxygenation and reduces costs compared with total parenteral nutrition. Crit Care Med 2001;29(2):242–8.
6. Douglass HO Jr, Milliron S, Nava H, Eriksson B, Thomas P, Novick A, Holyoke ED. Elemental diet as an adjuvant for patients with locally advanced gastrointestinal cancer receiving radiation therapy: a prospectively randomized study. JPEN J Parenter Enteral Nutr 1978;2(5):682–6.